Tesna noć

Promuklim glasom šapućem u tesnu noć,
koja se sabila između nemirnog sna i umornog dana
možda sam plakala… ne znam zašto
možda sam patila…. ne znam zašto
možda bih vratila proleće zarobljeno u kavezu ljubavi
da znam da cvetovi trešnjini neće opasti čim miris strasnog leta ugreje vazduh izmedju nas,
a leto je dugo i teško
najavljuje suze jesenje

Nebo zna plakati dugo,
reke i potoci nabujali pokreću usnulu zemlju
iz njene utrobe
iz najdublje tame
seme će nići
da novo doba rodi

Gledam u svoje lice, kao da stari samim pogledom
nemam straha, jer mladost je luda
a moje oči čekaju mudrost koja će doći
svaki je tren nekako drag i mio
blaženo lice dolazećeg sna.

 

Neki baner

Ivana Aleksov

Neki baner