Šta će biti s našom ljubavi kada se umoriš od mene?

Šta će biti s našom ljubavi kada je izrešetaju godine? Šta će biti s njom kada je pregazi vrijeme? Hoće li ostati cijela ili ćemo je morati krpiti? Hoćemo li je znati zakrpiti? Hoćemo li joj znati pronaći odgovarajuću boju i tkaninu pa da se na njoj zakrpa ni ne vidi ili će se još izdaleka vidjeti da je krpljena. Da je zašivana.

Šta će biti s našom ljubavi kada se umoriš od mene?

Od svih onih mojih bubica, promjena raspoloženja koja uvijek nekako pripišemo PMS- u ili čisto tome što sam žena. Pa samo odmahneš rukom i čekaš da me prođe. Šta će biti kada se umoriš od mojih iznenadnih šutnji i povlačenja u neki tamo tebi nepoznati svijet?

Šta ako jednog dana ne budeš više imao strpljenja da me čekaš da se sama vratim, bez da ti objasnim i šutnju i svjetove koji su mi se motali po glavi i nadvlačili nad dušom? Šta ako ti moja tišina i moji čak i meni nepoznati svjetovi postanu zamorni, pa poželiš neku s kojim je sve jednostavnije?

Šta ako se umoriš od smirivanja mojih demona?

Od dokazivanja svoje ljubavi? Ako iscrpim svu pažnju koju mi možeš dati, a ja je opet ostanem žedna? Šta ako otkriješ da je ovo moje sitno biće suviše teško za tebe? Da moje ruke ne mogu izliječiti rane koje ti moj jezik može nanijeti? Šta će biti ako jednog dana na mom licu ne budeš vidio ništa osim bora?

Ako primijetiš svaku nepravilnost na mom tijelu?

Ako zaboraviš šta je to što si volio kod mene? Šta će biti sa svim onim što mi još i unaprijed oprostiš, ako shvatiš da ljubav kojom sve to pravdam nije dovoljna? Šta kada moja ljubav ne bude mogla platiti sav taj ceh, jer su prošle godine? Jer si sit i mene i moje ljubavi. Šta kada se umoriš i od mene i od života? Šta će biti s našom ljubavi tada? Hoćemo li je krpiti ? Ili ćemo je pustiti da umre? Ionako kažu da se ljubav ne krpi. Ili će naša ljubav biti jedna od onih kojima vrijeme ne može ništa? Koja preživi sve oluje i ostane isto čista i jaka.

Postoje li takve ljubavi?