Umjesto želje da 2021. bude blaža prema nama, zašto ne bismo mi bili blaži? Bolji? Na ovoj zemlji samo smo posjetitelji. Ako ničemu drugom, 2020. nas je tome naučila. Od hrpe snova i želja, cilj se sveo na jednostavno: izvući živu glavu. Doslovno. Možda smo život pretvorili u trku. Želimo stići prvi. Želimo biti veći od vlastite sjene. Kroz hrpu filtera, možda smo zaboravili smisao. Zaboravili da danas nije garancija za sutra. Jesmo li zaista svjesni koliko života je završeno u 2020.? Gubitak ljudskog života uvijek podsjeti na onu crno-bijelu jednostavnost. Podsjeti na dvije jedine sigurnosti života – rođenje i smrt. Vjerujem da nas je 2020. sve potaknula na preispitivanje.
Postojati bez proračuna
U razdoblju između života i smrti, veliki fokus dajemo financijskoj stabilnosti kao samom izvoru egzistencije. Vrlo često sve se vrti oko tog. Ali financijska stabilnost nije izvor egzistencije. Novac nije uvjet života. Faktor je koji pogoduje komforu. Ali vjerujem, ne i samoj kvaliteti života.
Mnogi ljudi s jakom financijskom stabilnosti vode slabe i nestabilne živote. Nesretne živote. Naši proračuni često nisu samo financijske naravi. I odnose kompliciramo proračunima. Premalo iskrenosti. Previše podobnosti i prilagodbe. Koliko osoba imate s kojima ste iskreni uvijek bez promišljanja? Potrebno nam je više povjerenja. Više pouzdanosti. Više kvalitete.
Biti odgovoran
Sa svih strana, mediji nam serviraju loše vijesti, prognoze i statistike. Za to su nam zapravo najpotrebniji filteri. Sve te loše vijesti pogoduju kolektivnom raspoloženju i našoj potrebi za stalnim žaljenjem. Žalimo se na sve.
Kad je dobro, a kako tek kad je loše. Kao da nam je utkano u DNA. Krivimo državu i sustav za koje smo svi svjesni da ne valjaju. Krivimo i sudbu kletu. Time stavljamo sebe pod oblak nemoći. A istovremeno, rješavamo se tereta odgovornosti. Nismo mi odgovorni ni za što. Država, sustav, bolesti. To su više sile. Mi smo nemoćni. Kad se lišimo odgovornosti, našim životima upravlja netko drugi. I rađa se žrtva.
Birati
Okovani tradicijama, tuđim primjerima i dobrom starom floskulom – što će ljudi reći, sami sebi uskraćujemo izbore. Pa se čini da ih nema. Ali dok postojimo, izbora ima. Za nove odluke i izbore potrebna je hrabrost. Spremnost na promjene. Na rizik. Na dobre i loše ishode.
Manje prezentirati, više biti
Toliko energije ulažemo u virtualne profile. Tu znamo koristiti filtere. Pa ovih dana, svašta se prodaje. Svašta se i kupuje. Intimnost kroz podobne filtere servira se na svim razinama. Lajk za lajk. Proračuni u odnosima. Svi smo u tome. Pa možda ne bi bilo loše stati na loptu. Preispitati stvarnosti i prezentacije. Vratiti se iskonskom.
2021. potrudit ćemo se biti bolji. Da manje hranimo žrtvu. Više preuzimamo odgovornost. Da nas sloboda izbora plaši manje. Da život ne pretvaramo u reality show za oči gladne gluposti. Da u molitvama imamo manje želim, više hvala.
Stoga, zahvalnost. Ne vidim bolji način za završiti prošlu i započeti novu godinu.
Svim otkucajima što je naše srce osjetilo. Svemu što nas je napustilo. Svemu što nas je posjetilo. Svemu što smo ostavili. Svemu što nam je uzeto. Svemu što smo dali. Svemu što nam je dato. –Hvala.
Volim se predstaviti kao ljudsko biće. Bez sve one buke koje dodajemo u opis profila. Uvelike živim po osjećaju, često izbjegavajući što se mora. Uvijek biram surovu suštinu ispred filtrirane vanjštine. Stvari s kojima gubimo pojam o vremenu, bitne su. Za mene je to pisanje. Jer na kraju dana, život je ono o čemu piše poezija, pjevaju pjesme i pričaju priče…