Što čovjeku vrijede sva blaga svijeta, bogatstvo, slava, moć ako nema mira? Ako nije u miru s ljudima oko sebe i sam sa sobom? Što mu vrijedi, ako mu se drugi dive i klanjaju, ako mu zavide na njegovom raskošnom načinu života, putovanjima i hedonizmu, ako on ne može mirno spavati?
Ako ga muči grižnja savjesti, jer je netko drugi zbog njega uznemiren, ogorčen ili povrijeđen? Ako on sam nije ispunio težnje svoga srca? Ako je njegov život spektakl laži? Što ćeš, onda, čovječe? Shvaćaš li da si i ti od pepela satkan i da ćeš se u pepeo pretvoriti, da je sav tvoj materijalni prosperitet, tvoja moć i utjecaj kratkog vijeka, dok nečija suza ostavlja trag za čitavu vječnost?
Tvoji ciljevi nisu birali sredstva
Sada o tome ne razmišljaš, jer se trudiš da zaradiš što više novca, da si kupiš sve ono što si godinama priželjkivao, dok si bio učahuren i patio zbog skupih igračaka, koje su imali tvoji vršnjaci i uživali u svim privilegijama. Ti si se tada zakleo sam sebi da ćeš imati sve što poželiš, čak i više. I nećeš birati sredstvo jer je tvoj cilj vrijedan svega, pa i tuđe patnje.
Ti nisi imao ljubavi u djetinjstvu, otac te tukao, trošio novac u kavanama i kladionicama, a tvoja majka je pala u depresiju, nitko nije imao vremena da te voli. Stoga si odlučio da ćeš pobijediti.
I uspio si, dočepao si se dobrog posla, ponekad je trebalo ubaciti koji mito, nekoga potplatiti, nije bio problem. Sad si na važnoj poziciji i piješ kavu s državnim čelnicima, jedu ti iz ruke. I sada imaš toliko novca, toliko da ga za tri života nećeš moći potrošiti. Voziš tri skupocjena automobila, posjeduješ nekoliko nekretnina, ljetuješ na Tajlandu, Maldivima i Sejšelima, zimuješ u Aspenu, proputovao si polja svijeta, međutim platio si cijenu.
Sukobi, izdaje, prevare
U tvojem životu je bilo mnogo svađa, uvijek si sumnjao tko su ti pravi prijatelji. Jesu li bili s tobom radi novca, provoda, profita? I ti si druge iskorištavao i kad si dobio njihove resurse, ili u emocijama ili potpori ili promaknuću, iscijedio si sve iz njih i hladnokrvno ih ostavio.
Zagorčao si brojne živote svojim izborima, zbog tebe su brojni ljudi dobili otkaze, ostali bez kruha, a suze njihove djece te proganjaju u noćnim morama. Nikada nisi mogao ostvariti stabilnu vezu, jer si vjerovao da su sve žene kurve ili da su inferiorne i nestabilne poput tvoje depresivne majke. Zato si, čim bi koja počela zanovijetati, plakati, žaliti se, otišao. Vjerovao si samo u avanture i provode.
Pazio si samo na sebe. Naravno, bio si dovoljno pametan, da još uvijek, unatoč vatri u glavi, ne popustiš porocima droge, međutim tjerao si druge na to i uživao gledajući kako se raspadaju. Jer si se i ti raspadao kad su ti s 11 godina gurnuli glavu u WC školjku i tjerali te da progutaš vlastiti izmet. Nikad nećeš zaboraviti okus tog gađenja .Mrzio si sam sebe. Još uvijek mrziš, iako to jako dobro prikrivaš.
Naša bijeda
Ovo je zapravo životna priča jednog mafijaša kojem se svi dive, a ne znaju, koliko je njegov život prazan. Ljudi su uvijek težili apsolutnoj moći, a vidimo to i sada kada se, mnogi u svojim jadnim komentarima, dive Putinu. Ljudi se izruguju na račun ljudske tragedije, dok sami tonu u ništavilu nutarnje bijede. Frustrirani su i ogorčeni, pa ih tuđa patnja tješi, da njima nije najgore.
U glavi gori bijes, gnjev, strah i samo čeka da eksplodira u huškanju i mržnji. Samo da se iskali na nekome slabijem, koji se ne može braniti pred silinom mraka i tako se rađa nasilje. Ovaj mafijaš i njegova ekipa, vrte se u krug izdaje, pohlepe i pakla. Do kraja. Do devetog kruga.
Gdje je nestala solidarnost?
Ima li na ovom svijetu mrve sućuti i empatije? Ili svi jedva čekamo da zabijemo drugom čovjeku nož u leđa? Jer ako je meni grozno i ako ja patim, neka njemu bude još gore.
Oko za oko, zub za zub, tako to ide. Međusobno se uništavamo. Potom se čudimo, zgražamo, nesvjesni da plivamo u bljuvotini vlastitih razočaranja. Da pucamo po šavovima.
Možemo se samo pitati, vrijedi li ispoljavati toliku mržnje,, vrijedi li se smijati tuđim suzama? Koju ćemo cijenu platiti? Cijenu unutarnjeg mira, čiste savjesti i mirnog sna. A onda će biti prekasno.
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.
