Nismo bili jedno za drugo

Mi, jednostavno nikada i nismo bili jedno za drugo. U trenutku kada smo se sreli trebali smo biti par, jer svi drugi su bili.

Malo po malo, očekivanja su rasla. Od putovanja i uživanja na početku, koja su se zaista nizala jedni za drugim, vrlo brzo su došle i vizije zajedničke budućnosti. Na razlike smo žmirili, uostalom…zar se razlike ne privlače?

Znakovi su bili česti. Sad kad se prisjećam, toliko je bilo upozorenja da će boljeti. Ali, valjda nada zadnja umire.

Bilo je previše mraka

Vrijeme je otišlo u nepovrat. Po koji trenutak sreće je bio poput lampe u mrklom mraku. A mraka i tame je bilo previše. Previše noći s mokrim obrazima i mnogobrojnim pitanjima na koja nije bilo odgovora. Kada se udruže šutnja i povrijeđeni ponos, kraj je gotovo neizbježan.

Vrijeme ide, ožiljak ostaje

Treba biti pošten, ljudski priznati, nakon toliko vremena poštovati se. Nije lako priznati poraz. Nije lako dignuti ruke od svega i reći zbogom. Ostaviti sve iza sebe.

A „sve“ nije materijalno, sve je komad srca, dio sebe i dio života…dio duše koji ne možeš povesti, nego moraš ostaviti… Upravo taj dio boli.

Kažu, vrijeme će učiniti svoje, rane će zacijeliti. Ožiljak će ostati kao vječiti podsjetnik, kao opomena i na kraju kao rezultat svih postupaka. Zaboljet će s promjenom vremena, s poznatom pjesmom, s povjetarcem koji će donijeti toplinu i nenadani, dobro znani miris…

Hana Šerić

Čitaj još…

Umijeće samopouzdanja u ljubavi

Emocionalna fiksacija – Kada ne možemo pustiti osobu s kojom je odnos neostvariv

Zašto nas neki ljudi privuku odmah, a neki nikada? Psihologija prvog dojma

Zašto se neki ljudi pojave u našem životu baš u trenutku kada nam najviše trebaju

8 znakova da imate snažnu intuiciju (i zašto je trebate slušati)