Strategije ženskog preživljavanja

U surovom svijetu u kojem vlada muški jezik, muški diskurs i obilje mizoginije, što preostaje jednoj djevojčici, djevojci i ženi? Da se pokori patrijarhalnim programima ili da se odlučno suprotstavi i zauzme za sebe i zahtijeva poštovanje od društva? Ako izabere drugu opciju, dočekat će je udarci i linčovanja od zajednica koje ne dovodi u pitanje muški duhovni, intelektualni i moralni autoritet.

Strah od mraka

Što da onda radi, ako upiše fakultet i počne tražiti stan preko oglasa? Ako zamoli za nižu cijenu, dočekat će je poruka da je to moguće ako pristane da povremeno raširi nožice kada je pohotni gazda odluči posjetiti, s vremena na vrijeme? Ona užasnuta, prijavi policiji i na Internetu se pojave njene poruke uz negodovanja moralnih dušobrižnika koji smatraju da je trebala razmišljati kako se oblači i da nije trebala ići sama tražiti stan jer to dobre djevojke ne rade.

Treba li dobra djevojka kod sebe držati suzavac, britvicu ili neki oštri predmet jer ulicama vrebaju manijaci koji proganjaju djevojke? Nije im više dopušteno izaći u noćni klub jer pomno moraju osmisliti strategiju preživljavanja kako se sigurno vratiti kući, a da ne bude napadnuta, silovana ili ubijena. Zakon ih ne štiti, policija ih ismijava, sve moraju same. Ili se boriti za preživljavanje ili ostati u kući, jer dobre djevojke ne izlaze noću.

Ne samo u klub, nego ne nemaju pravo ni prošetati jer je ulica simbol prostitucije. Preostaje im jedino osjećaj straha koji paralizira i brojne epizode trauma koje se u njihovim organizmima talože od osuda okoline i vlastitog osjećaja manje vrijednosti. Mislite da pretjerujem?

Sveti muški autoritet

Kako reagirati a da ne povrijediš moralne i kulturne stupove balkanskog svetog patrijarhata? Što ona misli da je vrijedna da se Rambo Amadeus zbog nje ispričava? Trebala bi biti počašćena jer muškarac takvog kalibra uopće pokazuje interes za nju. U očima javnosti ona je nevrijedna glupača željna pozornosti jer žene su sponzoruše ovisne o muškoj pažnji.

Za tu cijenu treba prihvatiti da je on štipa po guzi i ne praviti od muhe slona. Što je to uopće, seksualno uznemiravanje i vrijedi li raspravljati o njemu ako ono ugrožava sveti balkanski poredak u kojem muškarac odlučuje kada počinje a kada završava?

Odakle ženi uopće pravo da preispituje moralni patrijarhalni poredak, pita se društvo? Ovako je stoljećima bilo i to je Božji zakon. Koga briga za sva ona samoubojstva u bunaru, s vrha litica, za sve krikove silovanih žena, zlostavljanih žena? Koga briga što su im muževi ubili djecu, jer su ih kaznili? Ako je žensko dijete ubijeno, manji je trošak, zar ne? Trebale su boje slušati i trebale su se pokoravati svakoj muškoj želji.

Nisu trebale izazivati svojom suknjom punom boja jer boje pobuđuju najsilovitije muške nagone. To je, kao da ih mamiš slatkišima, a kasnije im ne daš. Ženo, kako ne shvaćaš, zbog Evina grijeha, ti si dužna da slušaš i osmisliš u svojoj glavi sve načine kako da njemu udovoljiš. Sve tvoje želje, snovi, ambicije trebaju biti ugušenje jer tako slijediš Sotonu.

Uzrok a ne posljedica

Sva ova vjerovanja, koje se prenose s generacije na generaciju uzrok su brojnih trauma, naučili smo dječake da štipaju djevojčice, a djevojčice uvjerili da je to znak ljubavi. To se kasnije ponavljalo kroz razne obrasce od kuhanja kolača, grčka mitologije za lektiru, satova vjeronauka, meksičkih sapunica, ženskih časopisa sve do Instagrama i You Tuba u kojima nas savjetuju kako osvojiti muškarca.

Metode su različite, s obzirom na vrijeme i razvoj tehnologije, ali je norma ostala ista. Ona glasi „muškarac je subjekt a žena objekt.“ Dok se ovo ne iskorijeni, žene će morati smišljati kako se sigurno vratiti kući. I kako živjeti s traumama i patrijarhalnim programiranjem.