Koliko je ostalo ljudskosti? Ili se sve u tebi osušilo od isplakanih suza, isparanog srca, brojnih razočarenja? Što je to, uopće. život? A ljubav, nije li to ona apstraktna fikcija koju pisci glorificiraju, a redatelji prikazuju kao spektakl? Ima li smisla?
Leševi mrtve djece, napušteni starci, bolesnici po duševnim ustanovama a duša pobijeđena? Ego caruje, divlja i ne dopušta. Misliš, svađaš se sama sa sobom. Nije ti jasno, kako se opet dogodilo? Kako si popustila? Kako si opet, pružila drugi obraz? A onda, opet iznova, kada te tijelo boli zapeklo, krivila si druge.
Transfer tragedije
Kako to da se sve preslikalo iz jednog života u drugi? Bijeg od roditelja koji nisu razumjeli i koji su ti zadali najbolnije udarce opet te prozivaju i sude ti. Optužuju te za grijehe koji su i oni sami počinili. Nisu ti dali ljubav, nisu ti dali validaciju.
Prezreli su te. Ali opet se dogodio isti bol. Opet iste scene. Mirisi zadimljenih prostorija, zgužvane posteljine i tragovi strasti.
Prijenos emocija na neku drugu djecu. Nova ljubav ili reinkarnacija neke stare priče? Ljutiš se, u tebi vlada nestrpljivost. Gdje je ta sreća? Zašto nakon svih patnji, ne dolazi? Zar nakon boli, nakon žrtve ne dolazi dženet? Gdje je tvoj dženet a gdje moj? Jesmo li izgubljeni u iluziji vremena i prostora, u labirintu emocija, misli a scenarij je kreirao opet on, dobri, stari, slavni EGO?
Hoćeš pustiti?
Hoćeš oprostiti? Hoćeš prestati nanositi sebi bol? Zašto te opet vuče ta provalija puna monstruozne destrukcije? Zašto ne možeš čekati? Zašto toliko forsiraš da dođeš do pucanja? Hoćeš mu dopustiti da se izlomi? Život ti se raspada, da, ego ti se lomi, da. bol je neizdrživa da. Ali sve dok ne oprostiš i ne otpustiš, neće doći onaj mir, spokoj duše. Imaš li snage oprostiti, prvo sebi? Onda svima ostalima? Imaš li hrabrosti da upoznaš sve dijelove svoga bića i da sebe zavoliš bezuvjetno?
Putem oprosta doći ćeš do izvora, jer u dubini sebe znaš suštinu. Zna svatko od nas. Nismo krivi jer nas nisu naučili da prvo volimo sebe, ali život je donio neke nove kanale koji te uče. Možda je to za njih čisti oblik hereze, ali to je tvoja istina. Spoznaja tebe u tebi donosi pobjedu. Ego će se stišati.
U početku bijaše titraj, frekvencija duše koja je došla u um, zatim je nakon nje došla misao, pa riječ a zatim čin. Pusti da duša zatreperi od olakšanja nakon što pustiš.
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.
