Kada čujemo o pojmu nasilja, često ga povezujemo s seksualnim, fizičkim, vršnjačkim nasiljem. U našoj percepciji obično je netko objekt nad kojim, mnogo moćniji subjekt vrši nasilje i opresiju. Međutim moguće je da postanemo nasilni prema sebi. Jesi li se ikada našla u takvoj situaciji? Jesi li trpjela van svojih granica? Jesi li mučila samu sebe uporno pokušavajući dokazati da vrijediš?
Jesi li pristala na gori tretman nego što zaslužuješ? Jesi li gaslajtovala samu sebe negirajući vlastitu istinu? Koliko puta si radila prekovremeno? Koliko puta si šuteći obavljala sve kućanske dužnosti ? Koliko neprospavanih noći si probdjela? Koliko puta si mrzila vlastiti odraz u ogledalu?
Ova tema je mnogo duboka, ali veoma važna. Na putu ljubavi prema sebi prvo moraš sebe upoznati i prihvatiti a jedan od koraka je da prestaneš samu sebe maltretirati.
Nasilje prema sebi možeš vršiti i kada si u odnosu sa drugima i kada si sama sa sobom. Oba načina vode do toksičnih obrazaca, samodestruktivnosti, anksioznih stanja, depresija, napada panike, ali i mnogo težih mentalnih i fizičkih oboljenja.
Validacija drugih
Ako se previše trudiš, ljudi iskoriste tvoju dobrotu za vlastitu korist. Primijete da si dobra, ljubazna i nesebična i to iskoriste za vlastiti emotivni, intelektualni ili možda terapijski benefit. Ljudi uzimaju ono što pružaš, a ako na vrijeme ne postaviš granice uzimati će tvoje usluge u neograničenim količinama. Nevolja postaje veća ako očajno tražiš da se dokažeš. Ako mnogo vapiš da drugi potvrde tvoju vrijednost kao ličnosti u stanju si mnogo toga učiniti i mnogo toga podnijeti da bi netko priznao da ti vrijediš.
Dokazuješ se na fakultetu, poslu, svojim roditeljima, mužu, partneru, nekom stranom liku, svekru, svekrvi, svećeniku, selu, djeci, susjedima, rodbini. I na kraju, postaneš klasična krpa za udovoljavanje drugima. Stručnjaci taj oblik ponašanja nazivaju traumasplaining što znači da tvoja osjećanja i realnost ne smatraš validnim, pa ti je za to potrebna potvrda drugog.
Često pričamo o gaslajtovanju drugih ljudi, sasvim zapostavljajući činjenicu da uslijed trauma možemo da gaslajtujemo i sami sebe. Ovakvo ponašanje je izazvano traumama i sasvim nesvjesno. Objašnjavanje samih sebe je automatsko, ni da ne razmišljaš o tome i zašto to radiš.
Zapitaj sebe
Stani i zapitaj se pa čemu sve ovo? Zašto to radim? Na kraju, tko su svi ti ljudi kojima pokušavam udovoljiti? Je li njima istinski stalo do mene ili kupe moje usluge i hrane se mojim ranama? Koliko su oni, zapravo kvalitetni? A kako sam ja? Kako se ja osjećam? Možda je ovo što sada radim veoma dobro, ali ja sumnjam zbog njih? Zašto sam ovoliko nesigurna? Gdje sam tu ja? Što meni odgovora, što meni godi? Što mi smeta? Kako da na tome poradim?
Prestani se mučiti
Zastani, promisli, zapiši. Kada sam zadnji put nešto lijepo napravila za sebe, svoju dušu, kada sam zadnji put uživala u bogatstvu vlastite prisutnosti?
Koliko si nasilna prema svome tijelu? Ideš li redovito na preglede? Ignoriraš li svoje tijelo koje vrišti da mu smetaju cigarete, alkohol, droge, tablete, slatkiši ili nešto treće? Spavaš li dovoljno, krećeš li se? Možda se izgladnjuješ a možda prejedaš? Sve su to oblici u kojima pokazuješ nepoštovanje prema svome tijelu koje je predivno i stvoreno kao dar od Tvorca i tvojih roditelja.
Kakva si prema vlastitim emocijama, čuješ li ih i poslušaš li njihov jasan zvuk? Ignoriraš li ih ili možda puštaš da se sve negativno utaloži u tebi i onda raspline poput radioaktivnog otrova?Smiješ li se kada ti je smiješno ili se suzdržavaš zbog nekih normi? Sputavaš li sama sebe u izražavanju vlastite seksualnosti? Jeli li postala ropkinja vlastitih strahova i pritajene žudnje?
Sve su ovo pitanja koja trebaš postaviti kako bi utvrdila vlastiti odnos prema sebi. Ono što duguješ sebi da barem njeguješ kulturu nenasilja prema sebi, vlastitom tijelu, umu i duhu. Kada prestaneš sebe mučiti, tek tada počinješ s otkrivanjem vlastitih unutarnjih dragulja koji ti pomažu da zavoliš sebe.
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.
