Postoji velika razlika između žene koja svjesno bira nešto ležerno i žene koja pristaje na mrvice nadajući se da će jednog dana postati dovoljno važna da bude izabrana. I većina žena koje mi se javljaju nisu slomljene zbog “veze bez obaveza”. Slomljene su jer su mjesecima živjele u emocionalnom limbu gdje nikada nisu znale na čemu su.
Postoji trenutak u životu gotovo svake žene kada počne sumnjati u samu sebe više nego u muškarca koji joj svakodnevno pokazuje da nije siguran što želi.
I to je možda najopasniji dio toksičnih odnosa. Ne to što te netko povrijedi. Nego to što se s vremenom počneš udaljavati od vlastitog osjećaja za realnost.
Jer na početku nije izgledalo tako.
Na početku je izgledalo kao povezanost. Kemija. Privlačnost. Intenzitet. Onaj osjećaj kad misliš da te netko vidi dublje od svih prije njega. I žene poput tebe, emotivne, inteligentne, intuitivne žene, upravo na tome najčešće padnu. Ne na lijepim riječima. Nego na osjećaju povezanosti.
I onda krene ono poznato: poruke do dugo u noć, razgovori o životu, pogledi koji traju sekundu predugo, rečenice koje zvuče kao obećanja iako to nikada nisu bile.
Muškarac koji govori:
“Ti si drugačija.”
“Nikad nisam nikome ovo rekao.”
“S tobom mi je mir.”
A onda isti taj muškarac nestane kad odnos treba dobiti oblik, jasnoću i odgovornost.
I tu kreće pakao ženskog preispitivanja.
Ne pitaš se više zašto je netko emocionalno nedostupan. Pitaš se jesi li možda previše tražila. Jesi li bila preosjetljiva. Jesi li trebala manje pričati, manje osjećati, manje trebati.
Počneš smanjivati sebe da bi zadržala odnos koji te čini nesigurnom, odnos kojeg nema i u kojem ionako tom muškarcu nisi prioritet, nego samo opcija.
Toksični odnosi ne počinju dramatično
I znaš što je najtužnije?
Većina žena jako rano osjeti da nešto nije u redu. Intuicija im govori istinu puno prije nego što je razum želi prihvatiti. Ali onda krenu izgovori.
“Sad prolazi težak period.”
“Ima traume.”
“Boji se vezivanja.”
“Treba mu vremena.”
I naravno da nekim ljudima stvarno treba vrijeme. Naravno da svi imamo svoje rane. Ali postoji ogromna razlika između osobe koja prolazi kroz težak period i osobe koja te konstantno drži u emocionalnoj nesigurnosti dok od tebe uzima nježnost, pažnju, tijelo, razumijevanje i prisutnost.
Toksični odnosi često nisu toksični zato što nema emocija. Upravo suprotno. Emocija ima previše. Ali nema stabilnosti.
I zato žene ostaju.
Jer da je odnos cijelo vrijeme loš, otišle bi puno prije. Problem je što ovakvi odnosi funkcioniraju po principu emocionalnih mrvica. Malo topline. Malo distance. Malo pažnje. Malo ignoriranja. I mozak se s vremenom doslovno navuče na taj obrazac.
Postaneš ovisna o trenutku kada se vrati.
O poruci nakon šutnje.
O njegovom “nedostajala si mi”.
I onda misliš da patiš zbog ljubavi, a zapravo patiš zbog nestabilnosti koja ti je stvorila emocionalnu ovisnost.
Pogledaj sebe otkad si u tom odnosu
Žene me često pitaju: “Ali kako znam je li odnos stvarno toksičan ili samo prolazimo kroz krizu?”
Vrlo jednostavno.
Pogledaj sebe.
Ne njega. Ne njegov potencijal. Ne ono kakav zna biti kad je nježan. Pogledaj sebe otkad si u tom odnosu.
Spavaš li mirno? Jesi li opuštena ili stalno analiziraš ton poruka? Osjećaš li sigurnost ili konstantno strah da će nestati? Jesi li svoja ili hodaš kao po jajima pazeći da ne kažeš nešto što će ga udaljiti?
Provjeravaš li opsesivno poruke? Pratiš li koliko mu je trebalo da ti odgovori? Jesi li postala čangrizava, ljuta, iziritirana i jednostavno nesretna osoba?
Jer prava ljubav možda nije uvijek savršena, ali nije ni konstantna borba za minimum emocionalne sigurnosti.
I ne, problem nije u tome što žene “previše osjećaju”. Iskreno, umorna sam od tog narativa. Nije problem što voliš duboko. Problem je kad svoju dubinu daješ ljudima koji te vole površno.
A žene često ostaju jer vjeruju da će ih jednog dana netko napokon izabrati onako kako zaslužuju ako budu dovoljno strpljive, dovoljno pune razumijevanja, dovoljno “lake”.
Ali ljubav nije nagrada za iscrpljivanje same sebe.
Najviše boli trenutak kad izgubiš sebe
I znam da će ovo možda zaboljeti, ali nekad najveći oblik samopoštovanja nije ostati i boriti se. Nekad je najveći oblik ljubavi prema sebi otići iz odnosa u kojem si stalno gladna pažnje, jasnoće i mira.
Jer znaš što se dogodi nakon dovoljno dugo vremena u takvom odnosu?
Žena se više ne prepoznaje.
Postane anksiozna. Umorna. Opsjednuta analiziranjem. Počne provjeravati mobitel čim otvori oči. Gubi fokus. Gubi kreativnost. Gubi lakoću. Sve se počne vrtjeti oko jednog čovjeka i njegovih promjena raspoloženja.
I onda dođe trenutak kad sjedne sama sa sobom i shvati da više nije sigurna ni tko je bila prije tog odnosa.
To je ono što najviše boli.
Ne gubitak muškarca.
Nego gubitak sebe.
A iscjeljenje počinje tek onda kad žena prestane romantizirati vlastitu bol. Kad prestane zvati “posebnom povezanošću” odnos zbog kojeg plače svaka dva dana. Kad prestane tražiti znakove da je voljena u čovjeku koji joj uporno daje razloge da sumnja.
Povratak sebi je početak svega
I ne, izlazak iz takvog odnosa ne događa se preko noći.
Ne probudiš se jedno jutro potpuno ravnodušna. Ne nestanu emocije čarobno. Ali dogodi se nešto drugo. Počneš se vraćati sebi. Malo po malo.
Počneš ponovno disati bez grča.
Počneš vraćati fokus na svoj život.
Počneš osjećati mir bez stalnog čekanja nečije poruke.
I tek tada shvatiš koliko si dugo živjela na emocionalnim mrvicama misleći da je to ljubav.
A prava ljubav nikada ne traži da izgubiš sebe kako bi je zadržala.
Za žene koje raditi sa mnom
Ako si se prepoznala u ovom tekstu, onda već znaš da ovo nije samo još jedan članak koji ćeš pročitati i zaboraviti. Ovo je trenutak u kojem odlučuješ hoćeš li i dalje ponavljati iste obrasce ili ćeš napokon napraviti stvarnu promjenu.
Moj mentorski program nije za žene koje traže brza rješenja. Radim s onima koje su spremne postaviti granice, podići standarde i konačno izaći iz odnosa koji ih iscrpljuju. Ako osjetiš da si spremna na to, detalje programa pronađi na marijaklasicek.com, gdje mi se možeš i javiti.
Ako želiš dublje razumjeti sebe prije tog koraka, moja duologija Tama i Svjetlo nije samo knjiga – to je proces kroz koji ćeš jasnije vidjeti gdje si se do sada gubila i kako se vratiti sebi. Knjige su dostupne ovdje – Duologija Beskraj: Tama & Svjetlo.
Trenutno je aktivan uskrsni popust uz kod Svjetlo.
Pitanje je samo – hoćeš li i ovaj put ostati gdje jesi ili ćeš konačno napraviti iskorak.
Ako ste se ikada zapitale zašto žene često pristaju na manje nego što zaslužuju u odnosima, pročitajte i kolumnu Ljubav nije problem – problem je što žene uče da moraju zaslužiti odnos koji govori o samopoštovanju i o trenutku kada shvatimo vlastitu vrijednost. Jer tek kada osvijestimo koliko vrijedimo, prestajemo tražiti potvrdu ljubavi izvana i počinjemo birati odnose koji nas zaista poštuju.
Kako biti žena sa stavom, prepoznati toksične obrasce ponašanja, vlastite nesigurnosti i izgraditi zdrave temelje vlastite ličnosti, opisala sam u svojim knjigama – Duologiji Beskraj: Tama i Svjetlo. Ove knjige i milijuni savjeta u njima pisanih iz osobnog iskustva, dat će ti odgovore na pitanja kako više nikad ne završiti u nekoj ljubavnoj zavrzlami.
Prijave za individualni coaching na temu odnosa putem maila [email protected] a detalji o coachingu, temama i cijenama putem weba marijaklasicek.com
Poduzetnica, autorica i osnivačica portala Amazonke.
Pišem o odnosima, identitetu i onome što žene rijetko izgovaraju naglas.Gradim prostor za žene koje su prestale čekati dopuštenje.
Radim s onima koje žele više – u životu i ljubavi. I koje žele najbolje, sebi.
Detalji i upiti: marijaklasicek.com