Postoji jedna rečenica koju žene rijetko izgovaraju naglas, ali je nose duboko u sebi:
„Da sam samo malo bolja, malo više, malo tiša, strpljivija… Možda bi me više volio.“
I tu ne počinje problem s ljubavlju.
Tu počinje problem s uvjerenjem.
Jer ljubav sama po sebi nije teška, komplicirana ni bolna. Ono što je čini teškom jest ideja da je moraš zaslužiti. Da moraš biti dovoljno dobra, dovoljno prilagodljiva, dovoljno strpljiva. Da se moraš dokazivati kako bi bila izabrana.
A to nije ljubav.
To je iscrpljujući odnos moći.
Od malih nogu učimo krivu lekciju
Mnoge žene su odrastale uz poruke koje su zvučale bezazleno, ali su duboko oblikovale način na koji danas vole:
– “Budi dobra.”
– “Nemoj dramatizirati.”
– “Pusti, bit će bolje.”
– “Moraš imati razumijevanja.”
Rijetko smo učene da su naše emocije važne. Još rjeđe da imamo pravo reći ne. A gotovo nikad da imamo pravo otići.
Tako se ljubav pretvorila u prostor gdje se žena dokazuje, a ne u prostor gdje se osjeća sigurno.
Kad odnos postane zadatak, a ne susret
Jedan od najčešćih znakova da žena nesvjesno “zarađuje” odnos jest osjećaj stalne napetosti. Ona razmišlja:
– Jesam li rekla nešto pogrešno?
– Trebam li se sada javiti ili pričekati?
– Jesam li bila previše direktna?
– Trebam li se malo povući da mu ne budem naporna?
Ljubav tada više nije spontan susret dvoje ljudi. Ona postaje projekt. Strategija. Psihološka partija šaha. A žena se, korak po korak, udaljava od sebe.
Mnogo puta sam to vidjela i često sam bila upitana – Marija što mu sada reći? Kako se ponašati? Da li da mu prva pošaljem poruku? Trebam li šutjeti? Što da odgovorim i da li da odgovorim uopće?
Ljubav postane nešto toksično, nešto što se “obavlja”, neki prostor gdje “treba djelovati”a žena postane strateg, pravi mali vojskovođa na bojnom polju kojeg naziva “ljubav”.
„Ako se još malo potrudim…“
Ovo je rečenica koja je uništila više odnosa nego svađe.
Jer trud u zdravom odnosu dolazi s obje strane. Nije jednostran. Nije očajnički. Nije tiho samoponištavanje.
Kad se žena stalno trudi da bude razumljivija, blaža, dostupnija, a zauzvrat dobiva mrvice pažnje, to nije faza. To je dinamika.
I ona ne nestaje sama od sebe.
Ljubav nije nagrada za dobru djevojku
Jedna od najvećih laži koju žene nose u sebi jest ova: “Ako sam dovoljno dobra, netko će me voljeti.”
Istina je mnogo jednostavnija i mnogo neugodnija: Netko tko te želi voljeti, voljet će te i bez dokaza. Voljet će tebe, prirodnu, ponekad svadljivu i svojeglavu. Voljet će tvoju nježnost, tvoje “bubice” i tvoje snove. Voljet će tvoje kovrče i voljet će te i bez kose i s celulitom i kad si žalosna i kad ti je svega dosta.
Voljet će te i bit ćeš u toj ljubavi sigurna. Jer će on znati da si osoba, a svaka osoba ima svoj karakter i ono nešto što je čini posebnom. To je dar a ne kazna.
Stoga mila moja, upamti – ljubav ne dolazi kao nagrada za strpljenje. Ne dolazi kao medalja za izdržljivost. Ne dolazi nakon što si dovoljno puta prešutjela.
Dolazi kad postoji kapacitet s obje strane.
Zašto ostajemo u odnosima u kojima se dokazujemo?
Jer nada je moćna stvar.
Jer smo naučene da je ljubav borba.
Jer nas je strah priznati da nešto što smo jako željele, nije ono što nam treba.
Ponekad je lakše ostati i pokušavati još malo, nego priznati da smo u odnosu same.
Ali tijelo zna. Umor zna. Tuga zna.
Ako se stalno osjećaš kao da moraš zaslužiti mir, pažnju ili nježnost, to nije odnos, to je emocionalni rad bez plaće.
Što se dogodi kad žena prestane zasluživati?
Dogodi se tišina.
Ne ona bolna, nego ona iskrena.
Žena prestane objašnjavati. Prestane se smanjivati. Prestane nuditi više nego što prima.
I tada se dogodi nešto zanimljivo, neki ljudi nestanu.
I to boli. Ali i oslobađa.
Jer tek kad prestaneš ‘zasluživati’ odnos, vidiš tko je tu zbog tebe, a tko zbog onoga što si davala. I iluzije koju si hranila da bi drugoj strani bilo ljepše, lakše i bolje.
Ljubav kao prostor, ne kao test
Zdrav odnos nije test iz izdržljivosti.
Nije kviz u kojem moraš pogoditi pravu verziju sebe.
To je prostor u kojem smiješ biti umorna. Zbunjena. Glasna. Tiha. Nesavršena.
Ako se u odnosu stalno pitaš jesi li “previše”, vrlo vjerojatno si s nekim tko je premalo. I to je bolna spoznaja, ali je i dalje stvarna. Apsolutna.
Za kraj, jedna misao
Žene nisu stvorene da mole za ljubav. Niti da je zaslužuju šutnjom.
Stvorene su da je žive, s nekim tko ih vidi kao ravnopravne, a ne kao projekt.
I ne, problem nikada nije bio u tvojoj sposobnosti da voliš.
Problem je bio u uvjerenju da moraš biti netko drugi da bi bila voljena.
Kako biti žena sa stavom, prepoznati toksične obrasce ponašanja, vlastite nesigurnosti i izgraditi zdrave temelje vlastite ličnosti, opisala sam u svojim knjigama – Duologiji Beskraj: Tama i Svjetlo. Ove knjige i milijuni savjeta u njima pisanih iz osobnog iskustva, dat će ti odgovore na pitanja kako više nikad ne završiti u nekoj ljubavnoj zavrzlami.
Prijave za individualni coaching na temu odnosa putem maila [email protected] a detalji o coachingu, temama i cijenama putem weba marijaklasicek.com
Ako ste se ikada zapitale zašto žene često pristaju na manje nego što zaslužuju u odnosima, pročitajte i članak Zašto pristaješ na malo? koji govori o samopoštovanju i o trenutku kada shvatimo vlastitu vrijednost. Jer tek kada osvijestimo koliko vrijedimo, prestajemo tražiti potvrdu ljubavi izvana i počinjemo birati odnose koji nas zaista poštuju.

Poduzetnica, autorica i osnivačica portala Amazonke.
Pišem o odnosima, identitetu i onome što žene rijetko izgovaraju naglas.Gradim prostor za žene koje su prestale čekati dopuštenje.
Radim s onima koje žele više – u životu i ljubavi. I koje žele najbolje, sebi.
Detalji i upiti: marijaklasicek.com

