Promatrajte djecu na plaži. Ne treba im puno. Kamenčić. Školjka. Jedan val. Sat vremena mogu sjediti na obali i gledati kako more dolazi i odlazi. Grade kule od pijeska. Traže rakove među stijenama. Skupljaju školjke kao da su najveće blago na svijetu. A onda pogledajte odrasle.
Legnemo na ručnik.
Otvorimo mobitel.
Provjerimo poruke.
Pročitamo vijesti.
Odgovorimo na e-mail.
Kao da smo zaboravili kako izgleda jednostavno biti.
Djeca ne traže zabavu – ona je stvaraju
Odrasli često misle da djecu treba neprestano zabavljati.
A zapravo je često obrnuto.
Djeca vide priču ondje gdje mi vidimo običan kamen.
Od komadića drveta naprave brod.
Od školjke blago.
Od vala avanturu.
Njihova mašta ne treba mnogo da bi proradila.
Odrasli su zaboravili kako izgleda dosada
Nekada smo i sami satima sjedili na plaži.
Promatrali oblake.
Brojali valove.
Crtali po pijesku.
Danas nam nekoliko minuta tišine često postane neugodno.
Automatski posegnemo za ekranom.
Ne zato što nam je mobitel nužno potreban.
Nego zato što smo se navikli da svaki trenutak mora biti nečime ispunjen.
More od nas ne traži ništa
Možda je upravo zato toliko posebno.
Ne traži da budemo produktivni.
Ne traži da odgovaramo na poruke.
Ne traži da budemo uspješniji nego jučer.
Samo nas poziva da sjednemo.
Gledamo.
Dišemo.
I budemo prisutni.
Djeca to razumiju prirodno.
Mi se toga moramo ponovno prisjećati.
Najljepše uspomene nastaju kada zaboravimo na vrijeme
Sjećate li se svojih ljeta iz djetinjstva?
Vjerojatno se ne sjećate koji ste kupaći kostim nosili.
Ni koliko je koštao sladoled.
Ali sjećate se osjećaja.
Kako ste satima tražili najljepšu školjku.
Kako ste se natjecali tko će prvi do stijene.
Kako ste čekali da sunce zađe.
To su uspomene koje nisu nastale zato što je netko organizirao savršen dan.
Nastale su zato što ste bile potpuno prisutne.
Možda još nije kasno
Možda ne možemo ponovno imati deset godina.
Ali možemo ponovno naučiti gledati more bez žurbe.
Ostaviti mobitel u torbi.
Promatrati valove.
Šetati bosi.
Skupljati školjke bez osjećaja da je to “dječje”.
Jer možda upravo u tim malim trenucima još uvijek živi ona djevojčica koja je vjerovala da je svaki dan na plaži nova pustolovina.
Djeca nas možda ne uče samo kako se igrati
Možda nas uče nešto mnogo važnije.
Kako biti ovdje.
Kako se diviti običnim stvarima.
Kako se iskreno nasmijati.
Kako zaboraviti na sat.
I kako pronaći sreću u jednom jedinom valu koji zapljusne obalu.
Možda je upravo to najveća tajna ljeta.
Ne da nas vraća u djetinjstvo.
Nego da nas podsjeti kako dio tog djeteta još uvijek živi u nama.
Samo ga tijekom godine prečesto zaboravimo povesti sa sobom.
Čitaj još…
Male tajne ljeta: Zašto zalasci sunca bude toliko emocija?
Ljeto nas podsjeti koliko nam zapravo malo treba za sreću
Ljeti vam orhideja vene? Ovaj jednostavan trik može potaknuti novo cvjetanje
Zašto smo na moru najbolja verzija sebe? Odgovor će vas možda iznenaditi
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!