Marina Vidaković

Rođena u prošlom stoljeću, u dalekom Amsterdamu. Živim i radim u Zadru. Na vizitki Voditelj Zapadnih tržišta, a kod kuće mama, supruga i rockerica!  Volim svoju obitelj, svoj posao, volim čitati, putovati... Volim pisati o onom što volim, ali i o onom što me ljuti. Moji tekstovi će reći više o meni nego što ja to sama mogu.

Ljudi kakve volim, 3 napitka za reguliranje hormona, Ne daj na sebe, Zrelost je sposobnost biti sama bez dramatike, Razlike između mudrih i razumnih žena: Kad muž napravi grešku…

Ljudi kakve volim

Volim ljude, koji na blagajni puste ispred sebe, one s manje stvari, iako im se…

Zašto će on opet napraviti sve isto? Kažu da su dobri ljudi glupi…, I reci joj da ne žališ ni za čim, Nekim ljudima to dođe u stilu: 'Priznanje kao opravdanje'.

I reci joj, da ne žališ ni za čim!

Napisala mi je: I kad moj život postane sranje, javiš se TI! Hvala! A onda je, još dodala: Ti meni djeluješ jako pa me sram pričati, sitnice koje me lome! Evo što…

Ovo su najsretniji dani u kolovozu, Tjedni horoskop od 07. do 13. rujna, Listala sam danas stare albume. Smijala se urnebesno lošim frizurama i upitnim modnim ukusima. Pokušavala prebrojati države i gradove, u kojima sam bila. I shvatila, još jednom, koliko sam sretna. Ne zbog frizura, odjeće ili proputovanih mjesta (da, i zbog toga), ali ljudi... Lica na fotografijama, možda jesu starija, naboranija, ali su svi još uvijek uz mene. Ni trunku manje moji nego tada, 30, 20, 10 ili tek koju godinu prije. Znam! Nemaju svi tu sreću. Ili ne biraju dobro. Ili nisu bili birani... ne znam. Možda sam samo izvukla dobre karte, a možda smo se trudili skupa da potraje. Mnogi su tu. Na dohvat ruke. Zagrljaj daleko. Smiješak udaljeni. A oni od kojih me dijele kilometri, koji se u stotinama i tisućama.broje ... Nije ti blizak onaj tko ti je fizički blizu. Blizina se postiže bliskošću srca. Tamo je gdje nalaziš ohrabrenje, podršku, razumijevanje, ljubav i mir. S onima je koji te nasmiju i koje nasmijavaš. Kilometri nemaju veze s tim! Pružit ću vam za to, upravo kilometre dokaza: 660 km; Od nje sam naslijedila svoju prvu (i jedinu) cool torbicu za vrtić. Crvenu. Na jedno rame. Prošetavala sam se frajerski s njom po kući i glumila da sam “velika”. Znate kako, kad si dijete, želiš odrasti, a onda to dođe nekako prenaglo i prebrzo! Kod Irene sam imala prvi prespavanac i prvi tulum. A ako vas put ikad nanese do Zadra, njen, moj i Anin je, svako ljeto, kasnih osamdesetih, bio onaj gornji red tribina, na gradskom bazenu. Sredina desno. Točno ispod reklame Dalmatinske banke. Irena više nije kuća preko puta, ali sjednem ja tamo na tribinu, svako malo pa joj opalim fotografiju ili dvije. Onako za gušt. I frknem u poruci, između reda veselja i tuga koje neprestano dijelimo, zadnjih 40 godina. 290 km; s njom sam prevalila najviše kilometara. Vidjela najviše država i gradova. A kad me je ova crnokosa ljepotica, pitala da joj budem vjenčana kuma, vrištala sam od sreće. Sjetila sam se svih zajedničkih ispita. Apsolutno svakog, studentskog party-a. Jeftine pive, cocktail-a, plesanja sve dok se ne upale svijetla i ugasi glazba. Pa kako bi zatim, pratile Mariju kući. I jedna drugu. Došle bi ispred njezine zgrade, a Bade bi bez razmišljanja, nastavila dalje. Samo da imamo jednaku udaljenost, koju moramo, u ranu zoru, prevaliti same. Kakav prijatelj, ha?! 800 km; Ona je bila moja prva, ali i zadnja cimerica. Prvoj sam rekla za mikroadenom. Prva mi je rekla da sam jača od toga. Prva je upoznala moga supruga. “Naučila” me igrati bilijar. Rekla mi, da nikada ne pušim, jer mi cigareta, grozno stoji. Bila je neurotična ispred mene i ja ispred nje. Goga mi je donosila knjige u bolnicu i ostajala dok je sestre ne potjeraju. Bile smo najsretnije, najluđe, najtužnije... Skupa! Vidjela je najgore i najbolje od mene. I ja od nje. Griješile smo obostrano, ali nikad zamjerile. Najplemenitije, najvrjednije, najinteligentnije i najživčanije malo stvorenje, koje sam ikad upoznala! 3900 km; Stajale smo na hodniku, ispred caffe aparata, kad sam joj rekla da sam trudna. Fakat? Kaj stvarno? Urlala je, usred Upravne zgrade, dok sam joj ja rukom pokušavala prekriti usta. Nikad prije, niti kasnije nisam upoznala nekog, tko se baš uvijek, dječji iskreno raduje zbog drugog. Nikad prije, niti kasnije nisam upoznala nekog, tko u sebi nema trunke zla, ni zavisti. Kad želim realno mišljenje, bez podilaženja, biram Antonijin broj. Znam da će, kad treba, reći: Briješ Marina! ali i: Bježi od toga, stara moja! Nema tih kilometara, zbog kojih će, bilo koja od njih, biti manje moja! I nedostaju nekad toliko da boli. I njihov zagrljaj i rame za plakanje i onaj trenutak kad ti uz previjanje od smijeha, dodaju maramicu da pobrišeš maskaru, razmazanu od suza. Zato znam lažu, oni koji tvrde da su zbog kilometara, daleko od srca! Nekad je onaj kilometrima udaljen, najbliži srcu. Od srca se udalji, samo ono što u njemu, nikad nije ni bilo! Kilometri nemaju baš nikakve veze s tim.

Daleko od očiju…

Listala sam danas stare albume. Smijala se urnebesno lošim frizurama i upitnim modnim ukusima. Pokušavala…

Mali krug - velikih ljudi!, Ova 3 znaka očekuje velika sreća u vladavini Bika, Ne živi se život virtualno

Mali krug – velikih ljudi!

Nema u životu ništa uzbudljivije, ništa zdravije, od toga kad promijeniš put, koji te ne…