Hodajući bespućima života sretnem ponekad ljude koji su neobično obični, normalno nenormalni ili sasvim jednostavni, ali do krajnjih granica komplicirani. Kontradikcije u nama samima su dodatak koji imaju i oni zbog kojih zastanemo. Kontradikcija u meni je ono što me privuče ljudima koji ih također imaju. Vaše osobne postavke mogu biti dobar razlog da tražite slične ili da bježite od njih. Nemam običaj bježati i zato sam odlučila pretresti neke teme s muškarcem koji je brz, britak, konkretan, neprikosnoven, uporan, temeljit, radišan, vedar, kompliciran, a sasvim jednostavan i do krajnjih granica svoj. Znala sam da ću trebati paketić dodatne mentalne energije za ovaj razgovor, pa sam popila dupli vitamniski napitak i pojela dvije mandarine. Svejedno i dalje sam se sjećala potpuno nespremnom. No, ponos i kurčevit stav nisu mi dozvolili da pokleknem, pa smo sad tu i pričamo o stvarima koje ćete možda razumjeti, a možda nećete. Svakako preporučujem da se potrudite i upoznate gospodina Marina Vanjaka, jer čovjek ima priču s pokričem i stav bez kompromisa.
Viktorija – Bi li ti, Marine, bio tako dobar da mi daš intervju?
Marin – Za tebe sve! I čast mi je da si pitala..
Viktorija – Hvala! Počašćena sam, ali imaj na umu da ni ti ni ja nismo baš „normalni“ i
da će to biti netipični intervju?
Marin – Znam, zato se i veselim.
Viktorija – Kakav ti je raspored?
Marin – Do srijede nisam u Zagrebu, pa sam do nedjelje, a onda me nema tri mjeseca,
garant…
Viktorija – Nu tebe!
Marina – Ma super mi je! Samo puno putujem…
Viktorija – Ma znam da to nije uvijek super. O čemu bi želio da pričamo?
Marin -Pa percepcija muško – ženskih odnosa je nepresušna tema oko koje se nas dvoje stalno nabacujemo. Zapravo ne znam što te najviše zanima, ali ja sam otvoren za sve opcije… Dva prsta otvoren, hahahaha.
Viktorija – Htjela bi….. Jbga zbunio si me :)))
Marin – Haha
Viktorija – Da…. Hoću da mi kažeš po čemu se razlikuje tvoj pristup poslu, ideji i načinu života koji vodiš, od pristupa onih koji ostaju zadovoljni uobičajenom osrednjošću?
Marin – A to?! Može!
Viktorija -I sve skupa kroz razgovor koji će pokazati percepciju muško -ženskih odnosa. Ja ću biti žensko, a ti možeš biti muško.
Marin – Može! Jedva čekam da počnem kenjat k’o Donald Trump, haha…
Viktorija – Blesan! Ajde onda počni!
Marin – Isto ti je…
Viktorija – Nije! Trumpa ne bi tražila intervju.
Marin – Znam, samo sam uobražen..
Viktorija – Uobraženost se može liječiti i ishod je u velikom postotku pozitivan.
Marin – To je ok, samo ja sam malo teži klinički slučaj. Dogovoren sam kod Šamana u Amazoni. Ovi tu mi ne mogu pomoći.
Viktorija – Ne brini, sve što ne može ortodoksna medicina, može narodna, a ako ni to ne pomogne onda te ubace u kotao s vrelom vodom. Poslije si mekan kao tijesto za pizzu.
Marin – Mekan sam ja uvijek, ali tako ne izgledam. Ovca u vučjoj koži…
Viktorija – Ma izgledaš, vidi te! Je li ti to možda zbog rodnog lista?
Marin – Biće da je.
Viktorija – Jesi ti Dalmatinac?
Marin – Jesam.
Viktorija – Ae…. Kažu da je to onda do podneblja. Dalmatinci su navodno svi takvi….
Marin – Navodno…
Viktorija – A da, priča se.
Marin – Ali nisu probale pravog!
Viktorija – Jer vam ne piše na čelu koji je pravi, a puno vas je za isprobavati.
Marin – Ma, malo nas je. A pravi Dalmatinac tri ljubavi ima.
Viktorija – Kojih 5?
Marin – Šta smo ono rekli? Hm, poljoprivreda… khm….
Viktorija – I?
Marin – Gospa, obitelj i sam sebe.
Viktorija – Tim redom?
Marin – Si
Viktorija – A žena, djeca? Domovina?
Marin – Ja sam stanovnik svijeta, nemam domovine. Ae… ćaća, mater, prijatelji…
Viktorija – Ljubavnica?
Marin – Ljubavnica? Ne razmišljam o tome. Živim svoj život. Nemam predrasuda, niti pravila. Jedino čega se pokušavam držati je da ne idem na vjenčanja, sprovode i izbore. Ljubavnice su mi naporne, jer ne volim muljat samog sebe, to prvo, a i nisam kapacitiran za održavanje paralelne veze.
Viktorija – Jesi ti onaj zajeban tip, ha?
Marin – Je! Zajeban sam. Zato ti i pričaš sa mnom. Jako sam težak i kompleksan tip, a Mirela to najviše amortizira i nije joj nimalo lako.
Viktorija – Ni jednoj udatoj ženi nije nimalo lako, Marine. Molim da uđe u zapisnik!
Marin – Reći ću ti nešto!
Viktorija – Reci!
Marin – Svi na kraju svog života, prije ili kasnije, završe na religiji, obitelji i samom sebi. Jako puno njih nema izbora. Cijeli život varaju, kradu i lažu. Kad su sve izvarali i ukrali onda su pred zidom. Nemaju više manevarskog prostora. Jedini je izbor ono što je ostalo, a to su najbliži, jer samo oni će ti sve oprostit i sažalit se nad tvojom nemogućnošću manipulacije. Skoro svi su takvi. Ali ima nas jedan mali broj koji otkrivenje spoznamo malo ranije i mi smo u benefitu, jer imamo mogućnost izbora. Imamo obraz i imamo ono što smo izabrali, dok ostali moraju izabrati to jedino što im je ostalo. Ako je ostalo i ako već nije prekasno. Poštovanje i kultura je esencija ljudskih odnosa. Mržnja i agresivnost su negativne ljudske emocije, tu nema spora. Te karakteristike nužno vode u propast i usput truju i ljude koji nisu takvi. Živimo u hipnotičkom svijetu. Zašto ljudi čine večinu negativnih stvari? Zato što je to društvena norma! Samo postavljanjem čistih i strogih tendencija unutar sebe, obitelji i vjere možemo ostati slobodni i neovisni od negative i prljavih stvari. To ne znači da sam ja ili itko savršen, ali moj bitak je kretanje u tom smjeru, dijeljenje i uticaj na one koji su u mom društvu. Filantropija u svakom smislu me ispunjava, volim utjecati na tuđe živote, volim usmjeravati, volim poklanjati, volim ostaviti trag. Ne živim da bih umro!? Posao kojim se bavim samo je alat s kojim sam konektirao jako puno ljudi i sredstvo ostvarenja mojeg bitka. To je prava sloboda!
Viktorija – Dakle, slobodan si čovjek?! A kako se slažeš s Bogom?
Marin – Tak – tak. Ja sam jako religiozno dijete, često pričam s Njim, ali ne čuje me. Ne da mi ono što ja želim, ali mi daje puno toga o čemu nisam ni razmišljao.
Viktorija – Vidiš i ja sam s Bogom tako – tako. On često neće kako ja hoću, a ja neću kako on hoće.
Marin – On me je naučio da ništa što mi se u životu loše desilo nije bilo slučajno. Svatko mora platiti svoju cijenu, da bi poslije njemu ili nekom njegovom bilo bolje. Svemir je balans energija, pozitivnih i negativnih.
Viktorija – I što kad omjer nije dobar? Jesu li to tsunamiji, tajfuni, oluje…?
Marin – Kad komarac prdne u Indoneziji nastane tajfun na Floridi. Sve je to povezano. Ljudi jako malo znaju što je to Bog ili tko je on. On ne postoji! On je mi! Ako je naša pozitiva jača i On je veći, a ako krene sve nizbrdo njega nema. Samo mi sebi sami određujemo pravila i snagu naše vjere.
Viktorija – Što je za tebe religija?
Marin – Religija? Naša vlastita umotvorina za manipulaciju! Bog je samo jedan. I u Bibliji i u Kur’anu i štatijaznam?! Cijeli život idem u crkvu, ali i džamija je moja crkva i bilo koji duhovni građevinski objekt u kojem mogu ostvariti svoj mir i liturgiju. Religija je samo medij za kontakt s Bogom. Crkve su koncentrirane energije gdje više ljudi na jednom mjestu puše u isti rog. Razni su porivi zašto netko ide u crkvu ili ne, ali ja idem ili ne idem zbog sebe i drugi me ne interesiraju. Ovo je velika tema, ne bih davio previše. Uglavnom imam velika iskustva s tim.
Viktorija – Bog je muškarac pa je razumljivo što se često sukobljavamo s njim. Izričit je i konfliktan, ako Ga ne slušamo.
Marin – Haha… Bog je muškarac?!
Nastavlja se…
Viktorija Herak
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!