S toliko otrova ne može se živjeti,
Ne možeš se posvetiti duši.
Iz mnogo glupih pokušaja naučih samo,
kakav je okus gorčine koja ostaje za nama…
Zbog tebe sam odlučila koktel života,
ispijati u drugom stilu.
Neće biti kao onaj u mislima tvojim,
Podijeljen na sutra, Pariz i svilu…
Jer tvoje sutra nikad ne stiže,
Moje je ovdje svakoga dana.
Naučio si me da srcem djeteta, a pogledom žene
živim dobro, s nekim ili sama
Od toliko otrova ne može se živjeti,
Ni od lažne nade što mi ju daje,
Nesigurna ljubav tvoja, u malim kapljicama…
predugo se igraš s nama
Zamolit ću te da se ne vraćaš više.
Osjećam da me još previše boliš u dubini.
U svojim godinama i predobro znaš
kako slomiti srce bez povratka.
Marija Klasiček
Jednoj djevojci koja me naučila da život ima paletu boja, tamo gdje se sve čini sivo. Da prvo skočim pa onda kažem hop i da ništa nije nerješivo… osvojila je moje srce, moje poštovanje, ljubav i prijateljstvo za vječnost. Hvala Madži :*
Poduzetnica, autorica i osnivačica portala Amazonke.
Pišem o odnosima, identitetu i onome što žene rijetko izgovaraju naglas.Gradim prostor za žene koje su prestale čekati dopuštenje.
Radim s onima koje žele više – u životu i ljubavi. I koje žele najbolje, sebi.
Detalji i upiti: marijaklasicek.com