BOEMU…

Čovječe ispraznošću hranjen
spusti podcjenjivački pogled
kojim boema podmuklo
strijeljaš…
preko tvojih čaša
hedonizam se
prelijeva
u najskuplju svilu i saten
snovi su ti omotani…
zlatnom žlicom grabiš
al blagoslov ti
nad svojim stolom
ne moliš…
o kako otrcano smijeh tvoj zvuči
i lice tvoje na grimasu cirkusanta sliči…
a boem…
hmmm…
s Bakusom nektarom istine se sladi
ponekad koru suhog kruha u njem smekša
dok nitko ne zna gdje mu je dom
kud mu misli lutaju
kome njegova krila duše
u snovima oslobođena lete…
a kad jesen šuštavi tepih prostre
koraci boema
s usklađenim ritmom srca
neumorni, nebrojeni
šuštat će njime
sve dok ne ostane
sjećanje i ona tugaljiva praznina
u nama koji vidimo svijetu nevidljivo…

lovers

Đurđica Runtas

[email protected]

Neki baner
Neki baner