Britt-Marie je osoba koju na prvi pogled ne primjećujete. Ali ona primjećuje vas.
Ona sve pamti, sve zapisuje i svega se sjeća. Britt-Marie je takva, neobična, svojeglava i jako dosljedna. Ako ona nešto kaže, ona će to i učiniti. Vrlo često, ako ne i svaki put, zapisati napomenu na svoju listu.
Jer, kako netko uopće može živjeti bez popisa?
Kako netko može ne održati svoju riječ i zaboraviti ono izrečeno? Kod Britt-Marie nema spontanosti, sve se mora znati, sve je crno na bijelo.
Britt-Marie je veliku većinu svog života provela u sjeni supruga Kenta, poduzetnika koji ju nikada nije doživljavao i zbog kojeg je i ostala kod kuće. Nije joj to bio problem jer u kući se uvijek nađe nešto za raditi – čistiti ili slagati ladice s priborom za jelo.
A Britt-Marie puno čisti. Čisti jer ništa ne može biti dovoljno čisto. Čisti jer tako zaboravlja. Čisti kad je ljuta, ali i tužna. Čisti jer primjećuje parfem na Kentovoj košulji. A Britt-Marie ne stavlja parfem. Nikada.
Roman započinje njenim posjetom Zavodu za zapošljavanje. Britt-Marie ima 63 godine i skoro nikada nije imala pravi posao. Ali sada joj treba. I dobije ga, u zabačenom Borgu, seocetu u kojem se ništa ne događa. Osim nogometa.
Britt-Marie prihvaća posao održavanja rekreacijskog centra koji će vrlo vjerojatno zatvoriti za tri tjedna. U Borgu je sve zatvoreno. Ljudi su ogorčeni, nesretni i malo što ih veseli. Djeca imaju taj nogomet. A odjednom svi imaju i Britt-Marie.
Teško je pisati o radnji romana u kojem se stalno nešto događa, a konkretnog zapleta skoro ni nema.
Backman opisuje svakodnevni život, probleme ljudi, osobne i javne, ulazi u privatnost svojih likova, ponovo ih ogolivši kao i u prethodnicama. Svaki je lik poseban i teško ćete ga zaboraviti. Od neponovljive Britt-Marie, preko Banke i Nekoga, policajca Svena, Samija i njegove obitelji i sve divne djece koja će u Britt-Marie prepoznati ono što im nedostaje – potporu. Nije Britt-Marie blaga prema njima, iskrena je i nemilosrdna, ponekad i otresita, ali ništa ne radi iz zlobe, već iz ljubavi koju nitko do sada nije cijenio.
Mnogo je skrivenih i manje skrivenih motiva na ovim stranicama.: prijevara, alkoholizam, tajne, psihološko zlostavljanje, fizički napadi samo su neki od njih. Backman vrlo vješto upravlja ljudskim emocijama, ima sposobnost učiniti da se čitatelj u potpunosti stopi s likovima i proživljava njihove probleme. Često se veseli s njima, ali vrlo često i tuguje.
Postoje trenuci kada bi najradije ušao u knjigu i porazgovarao s pojedincima.
Kod Backmana ne cvjetaju ruže, njegov je svijet raznih boja i vrlo realističan. Likovi su od krvi i mesa, puni mana, ali i tih vrlina koje, kad se otkriju, mogu biti nešto najljepše na svijetu. Mogu te podignuti s poda, obojati sivu svakodnevicu, mogu dati pečat onome što si do tada proživio. Neki ljudi, a takvi su toga najčešće najmanje svijesni, toliko utječu na svoju okolinu da ih ne možete zaboraviti. Oni su uvijek prisutni, makar u vašim mislima, jer oni su svojim djelima učinili više nego mnogi svim drugim pomagalima.
Iako je Backmanov Čovjek zvan Ove jedna od mojih najdražih knjiga ikada, Britt-Marie nikada neću zaboraviti. Na trenutke me i podsjeća na Ovea, svojom namrgođenošću i iskrenošću, ali i dobrotom koju na kraju svi prepoznaju i znaju jako dobro cijeniti. A počela je i ona
Izdavač: Fokus na HIT
Izvor: Books, Movies, Music
Rođena sam 30.3.1987.u Rijeci. Magistra sam edukacije Engleskog jezika i književnosti i Njemačkog jezika i književnosti. Udata sam i imam dvogodišnjeg sina. Volim filmove, glazbu i knjige, a najviše uživam u putovanjima i dobroj hrani. Oduvijek rado pišem osvrte na pogledano i pročitano te obožavam dijeliti glazbene liste razne tematike.