Što to znači biti žena u Hrvatskoj? Što to znači biti kćerka, sestra, majka, prijateljica, nečija djevojka ili supruga? Često to znači šamar, skrivanje modrica puderom, strah od podizanja glave, strah za goli život… Strah.
Biti žena u Hrvatskoj znači čisti, mjerljivi strah. Onaj zbog kojeg žena stisne zube i otrpi silovanje u svom bračnom krevetu da ne bi probudila djecu i susjede. Onaj zbog kojeg trpi to nasilje godinama kako ne bi izgubila djecu. Onaj zbog kojeg trpi zlostavljanje na poslu, jer u suprotnom ako išta kaže, zna da bi mogla taj posao izgubiti i da bi njena djeca mogla biti gladna. Ništa nije tako prokleto moćno u rukama muškarca kao strah kojim su u kut stjerali ženu.
Tužno je. Nisam radosna što tek sada u saborsku proceduru ulaze prijedlozi zakona po kojima je svaki udarac kazneno djelo, po kojem se ukida razlika između spolnog odnosa bez pristanka i silovanja, jer po meni to dvoje je oduvijek isto, jednako kao što udarac nije prekršaj – već je fizičko nasrtanje.
U vremenu u kojem živimo više ne bismo smjeli uopće dvoumiti o tome da je nasilje – nasilje i da je to kazneno djelo, već bismo trebali raspravljati o kaznama za one koji zlostavljaju i psihički. Jer to je ono nasilje koje se ne vidi a ponekad za razliku od fizičkog ima trajne ožiljke.
Biti žena u ovoj zemlji ne znači samo manju plaču, ne znači samo mobing, ne znači samo glupe komentare. Biti žena u ovoj zemlji znači biti obilježena od dana kada se rodiš, kao ona koja ne da nema prava, nego mora proći sito i rešeto da bi se za njih izborila. Ona koja mora prvo biti pretučena, silovana, unakažena i zauvijek uništena da bi joj se priznalo pravo na život, slobodu, sigurnost i ravnopravnost.
Biti žena u Hrvatskoj znači da ćeš biti ona koja će šutjeti i trpjeti. Trpjeti za stolom, u krevetu, kod liječnika, na poslu, u dućanu, na ulici, pa čak i kod socijalnog radnika i na sudu! Svugdje će te tjerati da šutiš i trpiš! Svugdje će ti govoriti da će ti uzeti djecu, da će te pojesti mrak, da će ti naplatiti milo za drago ako krikneš!
U Hrvatskoj si najglasnija ako si tiha. Ovdje tvoje oči, tvoje suze, tvoj skrušeni stav, tvoje modrice i čvrsto stisnute usne najglasnije odjekuju. Ovdje si silovana na svakom ćošku. Siluju te u ljekarnama gdje ti odbijaju izdati kontracepciju. Siluju te u Crkvi gdje si grešna ako obučeš suknju ili tajice jer “pozivaš na grijeh”. Siluju te kod ginekologa, psihijatra i savjetnika iz redova Crkve jer si izrod ako si silovana i odlučiš se na pobačaj.
Siluju te i druge žene, jer ti otvoreno kažu da ako si silovana i ako si to izdržala, što onda ne bi i rodila?
Siluje te čitav jedan zaostali mentalitet nacije koja bi tenkom u zrak digla sve što je normalno, zdravo i što ide u korak s vremenom u kom živimo.
Siluju te i oni koji će i ovaj tekst označiti kao mržnju protiv muškaraca a zapravo je poziv na uključenje zdravog razuma! Žene su u Hrvatskoj žrtve, ali nisu nemoćne i zato su proglašene bolesnim feministicama.
Ja nisam feministica, samo sam osoba koja niti je slijepa niti je gluha i želim našim kćerima bolji svijet od onog u kom smo mi odrasle i u kojem živimo. Želim svijet u kojem nećemo Boga moliti da prođe prijedlog novog zakona, koji je davno trebao biti donesen. Želim svijet u kojem žena može obući tajice bez da je se zbog toga proziva s crkvene govornice i želim svijet u kojem je normalno da žena ode prekinuti trudnoću koju ne može iznijeti iz kojeg god razloga, bez da se ikome za to pravda!
Naše kćeri zaslužuju živjeti u modernoj, civiliziranoj zemlji gdje ih nitko neće omalovažiti i uskratiti im njihova prava zato što su u ljekarnu svratile po kontracepciju i gdje se zbog straha za radno mjesto i bojazni od javnog linča, pritisnuti kojekakvim bolesnim konzervativnim strujama, liječnici neće bojati izvršavati svoju dužnost.
To nije nešto o čemu treba raspravljati. Nije nešto za što treba moliti i nije nešto što je tabu.
Vrijeme je da nasilnici odu u zatvor, vrijeme je da se žrtve zbrine, vrijeme je da se oni čijim prstima nije mjesto u ženskom međunožju od tamo odstrane.
Prizive savjesti, nemoralni moral, izvitoperene vrijednosti, i ponižavanje žene kao žene, ostavite tamo gdje su davno trebali ostati – u pećini.
Poduzetnica, kolumnistica, glazbenica, autorica Duologije Beskraj, hit knjiga o odnosima i samorazvoju, relationship coach te pokretačica i glavna urednica portala Amazonke.com.
Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.
Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂
Detalji o mom radu i upiti za coaching na marijaklasicek.com
