Čekam te…

Hej… kuc, kuc! Je l’ me vidiš? Okej, onda smo spremne. Vidiš, ja sam tvoja kolumna, čekam te već danima. Čamim ovdje sama i gledam kako pada snijeg. Ne volim zimu. Ne volim biti sama. Hladno je i nitko nije svratio da me pita kako sam. Svi nekud žure. I ti žuriš. Još nisi primijetila da te čekam.

Moje su stranice prazne i nitko već dugo ne posvećuje pažnju mojim olovkama. Nitko ni ne tipka. I ti si znači lijena? Ne voliš pisati? Nisam te tako zamišljala… oprosti ali ne.
Moja nova autorica je baš pustolovka. Ona će reći sve, ali sa stilom. Nisu joj strane ni psovke – znaš ono, pas mater i odi u m.p.3. ali sve to ona fino zna dozirati i upakirati.

Moja autorica je možda mama, a možda i nije. Ima dečka, a možda i nema. U svakom slučaju ima nekog daveža koji joj se mota oko srca i po ivici razuma. Ima posao koji voli ili ne voli, a možda ga i traži. Tražiš li ti posao? Hmmm… vidiš ne znam, jer nisi mi došla reći.

Ne znam ni da li imaš plavu ili smeđu kosu. Da li imaš brata i sestru? Imaš li uopće obitelj? Ništa mi još nisi ispričala, a ja te vjerno čekam. Šutim i radujem se, nadam, grizem nokte i prejedam se čokoladom sad već pomalo u panici.
Pa gdje si više? Gdje?
Baš jučer je ponovno svratio poštar. Donio mi je more pisama. Vidim da mi se mnogi raduju ali tebe još nema! I ljutim se! Baš si me zanemarila!
Urednice su mi obećale da ćeš uskoro doći. I na njih se već ljutim. Rekle su da su napravile natječaj samo za mene, da mi pronađu tebe. I da su sastavile komisiju. Sve mi se čini da je to samo neki izgovor da me umire i pospreme me u ladicu. Svašta su mi napričale, ali ja samo znam da TEBE JOŠ NEMA!

Neki baner

Uskoro će opet utorak. To je vrijeme kad obično izlazim na portalu. Uf znaš li koliko mi se ljudi veseli? Uvijek sam sva važna! Dođu pa mi klikaju linkove, znaš li kako me to škaklja? Ali nema veze, jer skužim da te to veseli pa se smijem s tobom… barem sam se smijala sa svojim starim autoricama.
Puno pričaju o meni! I dijele me… ajme samo da znaš gdje sam već sve otputovala i što sam sve čula i vidjela. Bilo me po cijelom internetu i u masu država i gradova. Družila sam se s velikima i malima, starima i mladima. Diskutirali smo o svemu! Kažem ti – stvarno jesmo.

O sexu smo pričali – aha. I o djeci i o ljubavi i o željama i o blagdanima i o stresovima i manipulaciji. Pričali smo o životu. Oživjela sam. Nisam više bila samo slovo na papiru. Postala sam kao prava osoba. I to mi fali. I zato se ljutim.
Kad dolaziš? Hoću datum! Datum!

Čekam te i već te neopisivo volim, iako te još ne poznajem! Ali jedno znam – zajedno ćemo biti baš posebne.

Tvoja La Femme

p.s. Uredništvo nadam se da me niste prevarili i da Ona meni stvarno dolazi!

Neki baner