Čemu me naučila Sluškinjina priča 2.dio

Pozdrav svima, neću duljiti, samo bih vas zamolila da najprije pročitate prvi dio ako još niste – tek toliko da ste u toku i znate o čemu se radi.

Ukratko, ovo je prvih 5 lekcija objašnjenih u prvome dijelu:

1. Ni jedna promjena se ne događa naglo, preko noći.
2. Okrenuti glavu je najlakše, ali ne i najbolje.
3. „Ubij njihovu individualnost i bit će poslušni.“
4. Tanka je granica između vjere i propagande.
5. Nije baš sve u novcu.

Idemo dalje.

6. Bolje nikad ne znači bolje za svakoga… Bolje uvijek znači gore za nekoga.

Dubokoumno, zar ne? Ne samo dubokoumno, istinito. Bila je to izreka zapovjednika u čijem je vlasništvu glavna protagonistkinja serije. Tako joj je objasnio Gilead – da su samo htjeli svijet učiniti boljim mjesto, ali da bolje nikad ne znači bolje za svakoga. To se može primijeniti na većinu životnih situacija. Dobila si posao koji si htjela, ali su isto tako nekog drugog morali odbiti. U vezi si s dečkom kojeg voliš, ali možda postoji još neka žena koja je zaljubljena u njega i koja nije najsretnija zbog toga. Upala si na fakultet koji si htjela upisati, ali su neki morali biti odbijeni da bi ti upala. Zašto se političari ne žele odreći svojim plaća i povlastica da bi narod imao bolje uvjete? Jer bi to bilo bolje za nas, ali gore za njih, a oni još uvijek vode glavnu riječ, nažalost. Ne postoji situacija koja može usrećiti baš svakoga i to je nešto što je dobro imati na umu. Zato u nekim situacijama moram posegnuti za kompromisom, a u nekim situacijama staviti sebe na prvo mjesto jer – ne možemo baš svakog usrećiti. Najteži dio je upravo procijeniti koji je od ta dva scenarija prikladniji za određenu situaciju.

7. Svi se slome. Prije ili kasnije.

Svi mi imamo svoju slabu točku i to je također nešto što je dobro imati na umu, ali i nešto s čime se dobro pomiriti. Svi imamo svoje nesigurnosti, svoje mane, svoje bolne točke. Nitko nije nepobjediv. Nitko nije toliko čvrst, vjerujte mi. Pogotovo vi kojima ego izraste do neba nakon prvog većeg uspjeha, vi koji si dajete za pravo dizati nos i gledati ljude odozgo. Vi koji mislite da ste najpametniji, iznad svih i da vam nitko ništa ne može. Imajte na umu da to nije tako, da ste i vi ljudi od krvi i mesa. I vi koji takvim ljudima dopuštate da vas umanjuju, i vi imajte to na umu. Svi smo mi lomljivi, čak i oni koji su naizgled najčvršći.

8. Ne može muškarac napakostiti ženi koliko može žena ženi.

Situacija koja me možda najviše šokirala jest to da su među „arhitektima“ Gileada bile i žene. Zašto? Molim te, recite mi, zašto?! Zašto bi žena drugim ženama uskraćivala slobodu? Ne samo drugima ženama već i sebi. Za ovo stvarno nemam argumente ni objašnjenje. Što mora ženi biti u glavi da druge žene tjera da ih tu neki visoki činovnici doslovno siluju dok ne ostanu trudne? Za muškarce još nekako mogu shvatiti, vjerujem da im prija dominacija nad ženama. Nije da podržavam, ali mogu shvatiti. Za ženu to čak nije ni dominacija, ne znam što je to uopće, ali u više navrata sam se uvjerila da će žena ženu prije izdati nego muškarac muškarca. Oni su više lojalni jedni drugima i na to sam uvijek bila ljubomorna kod muškog roda. Evo jednog primjera iz „normalnog“ života – u vezi si i dečko te vara, koga ćeš okriviti? Njega ili ljubavnicu? Ljubavnicu, naravno. Ali nije li on taj koji je u vezi i koji te svjesno odlučio povrijediti? Ljubavnicu ionako nije briga za tebe, on je taj kog je moralo biti briga i kojem nije trebalo ni pasti na pamet varati te, ali žene nikako da shvate to. To stvarno ne razumijem i ne znam što bih više rekla, eto.

9. Kako siješ, tako ćeš i žeti.

Ovim se putem zahvaljujem karmi što postoji i što čini život pravednijim i podnošljivijim. Ova prije spomenuta žena koja je bila arhitekt Gileada, mislim da nije baš shvatila da će se ta pravila odnositi i na nju. Sjećate li se da sam u prvom dijelu spomenula da je ženi bio odrezan prst ukoliko su je pronašli da čita? Upravo to se dogodilo njoj. Ne mogu reći da nije zaslužila. Znate li što je još gore? U životu prije Gileada je bila spisateljica, a sad više nitko ne smije čitati njezinu knjigu, ne smije ni ona više pisati. Pa zato, pazi što siješ da se ti na kraju ne bi obilo o glavu.

10. Ne daj gadovima da te satru.

Nije baš lekcija, ali je izreka koja od početka motivira glavnu protagonistkinju tako da sam je odlučila podijeliti s vama. Kad ti je teško, kad imaš osjećaj da je cijeli svijet protiv tebe, kad ti drugi priređuju nepravdu, kad te omalovažavaju, kad ti uzimaju sreću i slobodu, samo se sjeti toga – ne daj gadovima da te satru.

To bi bilo to. Sluškinjina priča je samo dokaz da najviše naučimo iz najekstremnijih situacija. Ili iz najekstremnijih serija. Zanimljivo je i da je serija snimljena prema knjizi koju je 1985. napisala Margaret Atwood te je u knjizi Gilead postojao već 2000. tako da možda nismo baš toliko loši koliko je očekivala. Zanimljivo je i da je serija, između ostalog, svrstana i pod znanstvenu fantastiku, s čime se ne bih složila. To nije znanstvena fantastika jer je sve moguće, ne kažem da će se dogoditi, ali je moguće. Znanstvena fantastika su Igre prijestolja, jednim dijelom. Zato ih je možda lakše gledati nego Sluškinjinu priču. Sluškinjinu priču je zaista teško gledati, pogotovo nama ženama, ali upravo zato je moramo gledati – jer nije spas u okretanju glave. Lekcija broj dva, sjećaš se?

To je sad stvarno to.

I još jednom za kraj – ne daj gadovima da te satru.