Crpe li emocionalni vampiri više sebe ili nas

ICON_PLACEHOLDERProcijenjeno vrijeme čitanja: 4 minutes

Supruga koja ga voli, a on stalno o svojim napornim roditeljima. Djeca odlična u školi, a on o lošem profesoru, nekvalificiranom treneru. Stabilan posao, u struci, on o stresu zbog napornog kolege, sporog portira, malenog ureda. Povišica? Pih samo tolika. Mogućnost promaknuća, ali… i mogućnost poraza.  Stotinu i jedan spreman izgovor za svoje propuste. Šef, kolega, prijatelji, obitelj ili susjedi… 

Uselio u novi stan, susjed je preglasan, pločice neravne, fuge nejednake.

Ti ćeš o broju ozdravljenih, on će o oboljelim. Ti ćeš o vitaminu D, prehrani i suncu, on će o nedostatku cjepiva.

Ti ćeš o dobrom filmu, on će o lošoj scenografiji.

Neki baner

Ti ćeš ga pokušati nasmijati, on će kukati.

Nije crno a nije ni bijelo!

Možeš mu pokušati ugoditi, možeš ga pokušati razveseliti, možeš mu povlađivati, on će i dalje kritizirati.

A ti ćeš biti sve umorniji i nezadovoljniji. Fizički i psihički iscrpljen. Hranit će se tvojom energijom da nadoknadi nedostatak svoje.

Pravdat će se. Ponavljat će neprestano kako je takav s razlogom, kako bi bio sretan, kad bi sve bilo onako kako je zamislio. Ali neće…

On jednostavno mora pronaći nesavršenost, u svakoj stvari, s kojom se susreće. I neće se mijenjati. Neće mijenjati ni situaciju na koju se žali, jer mu paše kad nije sve onako kako je zamislio. Jer onda ima razloga plakati. Jer onda ima o čemu pričati.

Neće ga promijeniti ni vjerna supruga, ni dobro dijete, ni vrijedan kolega, ni veća plaća, ni bolje radno mjesto, ni peterosobni stan, ni skuplji automobil, ni egzotično putovanje, ni okončanje pandemije, ni mir u svijetu, ni ekonomski procvat…

Neće, jer promjena točke gledišta  zahtjeva i  trud, i hrabrost i energiju.

Uloga žrtve i vječnog “patnika”

Puno je jednostavnije biti “žrtva”. Jednostavnije je kada te žale, kada kriviš druge, sudbinu ili splet okolnost, za svoje neuspjehe. Lakše je kada nisi odgovoran za svoje postupke i njihove posljedice. Kada je svaki tvoj neuspjeh- nepravda, a svaka tvoja greška- tuđa urota.

Nekad ti život dodijeli loše karte.

Nekad ti zvijezde nisu naklonjene.

Nekad se “samo” ustaneš na lijevu nogu.

Ali nekad je cijeli svijet tvoj.

Pjevušiš od jutra, skakućeš i najradije bi svima vrištao u  uho: “Ja sam jeb..o sretan!”

Ako si svjestan toga da se dobro i loše ciklički izmjenjuje- dobro je. Sve je u redu! Ako si svjestan da je sve dobro prolazno, i zbog  toga dobro, više cijeniš i u njemu više uživaš- dobro je.

Dobro je; zato što ćeš znati da je i ono teško prolazno. Da je sasvim normalno da se ponekad osjećaš  tužno, ljutito, nervozno i neraspoloženo.

Neki baner

Ali kad ne valja, jer kiša pada, ne valja, jer je vruće, nema posla-nema novca, ima posla-nema slobodnog vremena, drski ljudi, loša ekonomska situacija, neodgojena djeca, loša frizerka, nekulturna blagajnica, bolna kičma…kad svaka tema izaziva nagon za plakanjem, kad pored sebe ne vidiš vjernog partnera, poslušno dijete, brižne  roditelje, marljive kolege, dobre prijatelje, krov nad glavom, obiteljske izlete, prijateljska druženja… kad za sve, imaš spremno bar jedno “ali”, imaš problem.

Možda je to samo predstava za javnost. Možda tako samo privlačiš pažnju. Možda i ti tako skupljaš “like-ove”, kao što se i novine prodaju bombastičnim, negativnim vijestima. Možda misliš da ćeš ljudima biti draži, jer će te žaliti. 

Ali ljudi koji te vole, kojima je stalo do tebe, žele te vidjeti sretnog.

Uštimanost na negativu

Oni koji se pale na loše vijesti, oni kojima lice zatitra svaki put kad pročitaju crnu kroniku, koji se lože na negativne komentare na portalima, oni koji okreću glavu kad vide nasmijana lica, oni koji se oglušuju na dobre vijesti … oni ti u životu, ne trebaju. Ti i takvi ljudi, koji vire u tvoj novčanik,  kroz tvoj prozor, procjenjuju tvoje auto, gledaju kad izlaziš i s kim se vraćaš, jesi li se “dobio”, ili ti supruga loše kuha, držite li se za ruke, je li tvoja košulja popeglana, a njena suknja prekratka… oni vole kad si sjeban.

Kad ti je na poslu loše, kad vam zagori ručak, kad ti kćer ne napiše zadaću, kad ti pauk digne auto, kad te vide sređenog, jer sigurno imaš ljubavnicu… Ta tvoja uloga žrtve, ta pognuta glava, ta kuknjava i jad ti neće, kod njih, kupiti dodatne like-ove. Bit ćeš im zanimljiv dok si jadan, pognute glave i uplakan. Njima je dobro samo kad je tebi, meni ili njoj  loše, kada gore portali od jadnih svadljivih komentara, kada se broje žrtve… njima je samo tada dobro, jer onda ne osjete smrad u svojoj rupi. Jer se svojim smradom, onda ne moraju baviti.

woman covering face with book on bed
Photo by Lina Kivaka on Pexels.com

A ti njihovu pažnju želiš? Pažnju takvih ljudi? Misliš da ćeš im zbog kukanja, biti draži, misliš da će te prestati ogovarati, jer će te žaliti… misliš da će pokazati empatiju?

Kakva greška!

A možda, možda ne privlačiš ni njihovu pažnju, ni pažnju ljudi koji te vole… možda si zaista slijep na boje. Možda je u tvojim očima zaista sve sivo.

Možda ne vidiš ono što imaš, možda gledaš samo u ono što nemaš. Možda si jednostavno takav i možda tu nema pomoći. Možda ti se uzaludno trudim objasniti!

Neki baner