I čekam,
da mi dođeš ti,
bez riječi,
da me zagrliš.
Ne pitaš me ništa,
samo da osjetim,
tvoju blizinu.
Da tvoje srce,
slušam,
kako sretno kuca,
pored mojega.
Tvoje oči,
dok me gledaju,
dok me tvoj
pogled smiruje.
Tvoje ruke,
dok me grle,
tvoje tijelo,
moje najsigurnije
mjesto.
Naša da je duša,
kao jedno,
da te ne sanjam samo,
da postaneš,
moja stvarnost.
Da živim svoj san,
da s tobom,
jutra dočekam,
novi sretniji dan.
Da nam zavide,
ljudi zli,
da moj si svaki stih,
moja pjesma,
uglazbljena.
Da stavim točku na i,
svim lošim ljudima,
navikama,
i lošim ispijanim kavama.
Samo tvoja ljubav,
meni treba,
da vjerujem u bolje sutra,
nada i strpljenje,
za probleme.
Tvoj lik,
tvoj glas,
tvoje sve.
I čekam,
da mi dođeš ti,
bez riječi,
da me zagrliš.
Pod zvijezde
da me staviš,
i nadu da mi vratiš,
da osjetim da si tu.
U dobru i u zlu.
Dok kiše padaju,
i vjetrovi pušu,
da tvoje skrovište,
tvoje tijelo mi bude,
dok sunce sja,
i toplina nas topi,
da budeš moj,
ljubavni oklop.
Josipa Petek
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!