Hoćeš da ti kažem zašto si ga prevarila?

Lako te ponese… jedan osmijeh. Taj jedan tren pažnje kad si se osjećala samom, malom i nevažnom. Jedan pravi pogled u potpuno čudnom trenutku, i igra počinje. Prvo kao nevina zezancija. Poruka tu i tamo. Pa se to pretvori u višesatne razgovore. I dalje prijateljske, ali sve intenzivnije. Pa krenu kave, pa opet red poruka i ni ne shvatiš, a zaljubljuješ se. Tjedan, mjesec… i hop desi se, u krevetu ste i ti si ga prevarila.

Budiš se ranije i dugo stojiš ispod tuša. Pokušavaš vrelom vodom isprati dodire i poljupce koje još osjećaš po koži. Trljaš se sapunom, ali osjećaj krivnje ne prolazi. Urezao se, negdje između knedle u grlu i pogleda tvog muškaraca koji sjeda nasuprot tebe i pruža ti šalicu vruće, turske kave.

Zabranjeno voće

Pita te jesi li dobro, a ti slažeš da su u pitanju samo oni dani u mjesecu, dok grč izdaje udara s unutarnje strane trbuha. Izbjegavaš njegov pogled i razmišljaš jesi li izbrisala history na kompu? Poskrivećki gledaš mobitel i pobjegne ti smiješak jer stigla je njegova poruka… poruka u kojoj piše da bi to rado ponovio. I ti bi.

Osjećaj uzbuđenja penje se tijelom u valovima, jednako kao i grizodušje, ali ovo prvo prevlada i ti se kasnije, iskradeš iz stana, s izgovorom da ćeš samo s curama na kavu. Dvije ulice dalje, ulaziš u njegov auto i prepuštaš se igri.

Photo by Josue Michel on Unsplash

Dodiri su intenzivni, kako s tvojim dečkom dugo nisu bili. Poljupci su jaki. Ugrizi na usnama gore. Daješ mu sve što traži, ne mariš što te diraju neke druge ruke, što istražuju, što se prepuštaš. Ushit je jači od osjećaja odanosti. A orgazmi, onako filmski, kao kad si tek počela s dragim.

Neki baner

Hmm dragi? Je li on više dragi? Sjedi doma u boravku, uvjeren da si na kavi koja se odužila i pije pivce dok prati košarku. Možda je čak svratio i njegov kum, pa tamane štrudlu koju si jučer ispekla. Odjednom opet onaj osjećaj krivnje projuri tvojim tijelom, ali nečije usne ti pomute koncentraciju i zaboravljaš.

Vani je hladno, ali ovdje na kožnom sjedalu njegovog novog Audija je vruće, stakla su zamagljena i nije te briga što to kao školarka radiš negdje na lokalnom fukodromu. Imaš sex kakav nisi imala godinama. Možda čak i ljubav? To te prestraši ali ti i zagolica maštu.

Začarani krug

Kući se vraćaš raščupana, pa prije negoli te dragi vidi, juriš u kupaonicu i puniš kadu vrućom vodom. Opet osjećaš onaj nemir, ali struja užitka još je prejaka u tebi.

Čuješ kako se otvaraju vrata a tren zatim osjećaš težinu njegove ruke na svom ramenu, dok ulazi u kadu i spušta se nasuprot tebe. Gledaš ga zbunjeno, pokušavaš se izvući umorom, ali crv izdaje te proganja i prepuštaš se. Smeta ti svaki njegov dodir, izbjegavaš poljupce, ali daješ se. Jer nemaš izbora. A kad ga osjetiš u sebi dođe ti da zaplačeš. Jer ti… ti voliš drugog. I tako krene tvoj pakao.

Seks s ljubavnikom. Seks s dragim.

Pauze na poslu dok slušaš kolegice kako pričaju o svim avanturama, o djeci i školskim brigama, o računima… a ti, mislima na onom istom kožnom sjedalu. Ponekad moliš šefa da te pusti ranije. Ponekad uzmeš slobodan dan. Ponekad čak i bolovanje.

Uživaš u seksu. A kući te skoro nikad nema. Tvoj život prestaje biti tvoj. Gubiš se između izgovora, laži, skrivanja poruka i gašenja mobitela preko noći. A kad jednog dana tvoj dragi shvati da na kompu sada imaš šifru, da ga tjednima nisi poljubila i da ne pamti kad ste zadnji put skupa proveli večer, braniš se gomilom posla i njegovim nerazumijevanjem.

Kraj iluzije

Mjesecima kasnije, ostavljena si. Sjediš na stepeništu svog iznajmljenog stana. Tvoj ‘lover boy’ odbija već tvoj peti uzastopni poziv a ti se pitaš kako si se u sve to uplela?

Od romantične ljubavne priče i dobrog seksa, ostao je samo gorak okus u ustima i spoznaja da svoj život moraš graditi sama, ispočetka. Pitaš se kako si mogla tako pogriješiti? Fale ti dugi sati razgovora, zagrljaji i osjećaj pripadanja koje si imala s dragim. Shvaćaš da te svi gledaju kao običnu flundru i izbjegavaš sva stara mjesta i zajedničke prijatelje.

Negdje putem, počneš se pitati u koga si se to pretvorila i gdje si izgubila sebe?

Prolaze mjeseci, tvoja je glava stalno u poslu i papirima. Živiš iz dana u dan i puno čitaš. Opet se prisjećaš svega što si prije voljela i pretvaraš se u djevojku koja si bila, i prije afere i prije dragog. I onda shvatiš, da se ništa od toga ne bi dogodilo da si istinski bila sretna.

Ne gledaš to kao opravdanje, ali shvaćaš da možeš dalje i da ćeš jednom ponovno voljeti. Nekog kome ćeš biti više od seksa na brzaka. Nekog tko će shvatiti da nije dovoljno večerati zajedno i ispijati kavu. Nekog tko će ti biti svijet i kome ćeš ti biti to isto. Nekog tko će biti toliko tvoj da će biti bolno a lijepo. I netko kome ćeš pripadati kao nikad nikome pa ti primamljiva neće biti ni pomisao na prevaru. Tek tad, bit ćeš spremna, za ljubav.

Varaš jer ne voliš zaista

Do tad, svaki odnos je samo odnos. Često hrpa neispunjenih snova i htijenja, očekivanja koja te uguše, jer kad ispare prvotni leptirići i strast preraste u svakodnevicu, shvatiš da je to u početku bila zaljubljenost koja nikad nije porasla, niti je pustila korijenje da bi zaista imala dubinu.

Prevarila si ga jer ga nisi voljela, ne zaista. Prevarila si ga jer nisi voljela sebe kakva si bila s njim. Prevarila si ga jer se vaš odnos temeljio na mnogo očekivanja o tome kakva veza treba biti i kakav treba biti vaš partner.

Photo by Josue Michel on Unsplash

Drugi su ljudi uvijek naša ogledala. Naši partneri iz nas izvlače našu tamu i ako je nismo spremni vidjeti, odnos neminovno puca.

Od partnera ne možeš očekivati da bude idealna verzija princa na bijelom konju, ako ti u sebi ne vidiš tragove princeze,, već više pogubljene djevojčice. Partneri nisu odgovorni za našu sreću, tu odgovornost imamo same. Oni trebaju biti dio nje. Kad nije tako, onda bježimo. U tuđi krevet, u zablude i iluzije.

Prevarila si ga, da bi pobjegla od sebe, ali na kraju dana istina je samo jedna, nitko sam od sebe nikad nije uspio pobjeći.

Neki baner