Dajte im priliku da budu bolji ljudi od nas

Jedna od boljih odluka koju možeš učiniti za svoje dijete, jeste da ispred njega ne komentiraš:

Tetu u vrtiću, koja ga nije pazila kad je pao,

Učiteljicu koja loše objašnjava, daje domaće radove za praznike i vikende, puno traži, a malo daje,

Profesora koji mu daje loše ocjene, jer ga “ne simpatizira”,

Trenera koji ne zna složiti taktiku za pobjedu,

Neki baner

Susjeda koji “preglasno diše”,

Pomajku/Poočima koji ga “ne vole”,

Agnostike, skeptike, ateiste,

“Sektaše”, vjernike, farizeje,

Onog drukčije boje kože, kose, očiju, drukčijeg imovinskog stanja ili obrazovanja,

“Komunjare”, “ha-de-ze-ovske seljačine”, “antivaksere”, “koronaše”, “purgere”, “tovare”…

“Lošeg” jedanaestogodišnjeg stopera iz “mlađih pionira 2”,

X.X., koju ne voliš jer je “umišljena”, “bahata”, “cinična”, od tebe drukčija,

Punicu/svekrvu  koja puna priča, a ne zove dovoljno često, na obiteljske ručkove,

Šogora/šogoricu koji te iz nekog razloga neprestano izluđuju,

Kolegu koji je umišljen, tašt, lijen i nesposoban

Možda ćemo u tom trenu “kupiti” bodove za sebe. Biti u njihovim malim, nevinim okicama, bolji od onih o kojima pričamo.

Njihovi “superheroji”, bez mrlje u “dosjeu”.

Možda ćemo se i mi tada osjećati moćno. Nepobjedivo. Možda ćemo i sami vjerovati da smo bolji, pametniji, vrjedniji, moralniji, plemenitiji, privlačniji…

…ali da zaista i jesmo, ne bismo imali potrebu dokazivanja svoje “veličine”, preko “tuđih, najčešće nesposobnih, leđa”. 

Brzo će razigrane male glavice, postati zbunjene mlade glave. Brže nego što mislimo. Doći će u godine, kad ni sebi ni drugima, neće smisleno moći objasniti, vrtlog emocija u sebi.

Najlakše je impulzivno reagirati i oplesti po svemu što je drukčije ili nama, iz nekog racionalnog ili iracionalnog razloga, neprihvatljivo i “nepodnošljivo”. A najveću štetu, takvim ponašanjem, radimo djetetu.

Teže je prešutjeti. Zadržati gnjev za sebe. Staviti ljubav prema djetetu, ispred povrijeđenog ega. Ispred predrasuda. Ispred (ne)razumnog prezira.

A trebali bi. Jer samo tako im možemo dati mogućnost, da rastu; bez frustracija, bez mržnje, bez bijesa, bez podsmijeha. Svjesni nepravdi,  spremni na borbu s njima. Ali otvorena srca i uma, prema svima.

Bez ljutnje u sebi.

Samo tako im možemo dati mogućnost, da odrastu u zdrave, sretne ljude, koji mišljenja grade na osnovu svojih iskustava, umjesto naših stereotipova i zabluda.

Samo tako ćemo im dati priliku da budu bolji ljudi od nas!

Neki baner