Dan kada je umrla ljubav…

Dan kada je umrla ljubav,

Ljudi su počeli tražiti prestiž, društvene statuse i ispunjavati život neprekidnom utrkom za stvarima koje im ionako nisu potrebne. Svrha života je postao posao i broj nula na bankovnom računu. Svaka nula prije decimale označava tvoju vrijednost. Kod upoznavanja, umjesto da pričaš o sebi, jednostavno pokažeš bankovni izvadak. Putovanja na prekrasne destinacije su postale nužnost, dokumentirane na društvenim mrežama inače nisu imale važnost i svrhu.

Dan kada je umrla ljubav,

Zatvorili su se u svoje stanove, kuće, dvorce, imanja. Proširili jaz među sobom. U nadi da će ih odvojenost poštedjeti boli i praznine koje su vješto ispunjavali predmetima, novcem i putovanjima. Ako su svi daleko, iza zidova koje su sami izgradili i onih fizičkih, ne mogu im ništa. Jer zaboravljeno je da smo mi sami odgovorni za sebe, svoje reakcije, svoje misli. Drugi su ti koji nas čine nesretnima. Zvuči logično, zar ne?

 

Dan kada je umrla ljubav,

Nitko više nije gledao pred sebe kada je šetao ulicom. U biti, ljudi su prestali šetati. Hodali su samo sa svrhom da odu na posao, ili budu korisni na neki drugi beskoristan način. A pogled u nebo je bio svetogrđe. Na nebu nema ničega osim zvijezda. A zvijezde su opasne. Katkada, kada gledaš u njih javljaju se snovi i ostale senzacije koje te odvlače od tvoje “prave” svrhe, da budeš koristan i uzoran član društva. Samo još jedan kotačić u velikoj mašineriji.

 

Dan kada je umrla ljubav,

Veze je zamijenio beznačajan seks. Veze i brakovi su postale ekonomske zajednice dvoje ljudi koji se podnose dovoljno da mogu dijeliti isti životni prostor. Dok se u slobodno vrijeme neprikladno druže sa ljudima koje ne podnose dovoljno da dijele isti životni prostor no ipak ih žele pojebati. Sve je bilo u redu dokle se iluzija skladnosti održavala za publiku. Što se događalo u četiri zida,i s kim, nije bilo bitno. Slobodni su raditi što žele, sve dok su te slobodne radnje ispod radara drugih.

Dan kada je umrla ljubav,

Prijateljstvo je zamijenila korist. Ljudima se javljaš kada nešto trebaš. Javiti se jer te zanima kako je netko proveo dan ili ga pozvati na kavu jer ti nedostaje njegovo društvo. Kako to samo izopačeno zvuči! Što više “prijatelja” imaš to si korisniji. Slično kao i s nulama na računu. Te dvije stvari su išle ruku pod ruku. Intima se nije dijelila ni s kim. Jer svi “prijatelji” su lako mogli postati neprijatelji, a neprijateljima se ne odaju tajne. Ako te nešto muči, tu su legalna i ilegalna sredstva za otupljivanje. Njihova konzumacija je bila poticana, iskrena prijateljstva su bila ismijavana. Prijatelj je lako zamjenjiv tabletama za smirenje ili bocom Jacka.

 

Dan kada je umrla ljubav,

Djeca su počela dobivati izvanškolske aktivnosti umjesto pažnje roditelja. Jer, bitnije je da dijete do svoje osme godine zna svirati tri glazbena instrumenta i govoriti barem pet jezika nego da izraste u stabilnu osobu koja je imala potporu i ljubav roditelja. Za to se nema vremena. Roditelji moraju raditi, za one nule i gore navedeni prestiž. Na kraju krajeva, djeca su samo investicija u budućnost. Nisu bića kojima je prije svega potrebna bliskost. Za sve nuspojave otuđenosti i hladnoće tu su brojni psiholozi i psihijatri čiji posao je cvjetao.

Dan kada je umrla ljubav,

Starce se micalo u umirovljeničke domove da ne smetaju i da budu zaboravljeni. Nitko ne želi kraj sebe podsjetnik da mu je vrijeme na ovoj zemlji ograničeno. Da će i oni u dogledno vrijeme biti na mjestu tih staraca, da neće vječno biti u utrci štakora u kojoj se osjeća tako ugodno. Starci su bili smetnja, a ne izvor mudrosti. Stari senilni prdonje i ništa više.

 

Dan kada je umrla ljubav,

Umjetnost je zamijenilo poduzetništvo. Sve se radilo po utvrđenim šablonama. Bez iskre, bez strasti i svega onoga što je potrebno za pravo umjetničko djelo. U sve su se ulagali novci a ne srce. Jer se radilo zbog novaca a ne da se dotaknu srca drugih. Produkti. Samo to i ništa više.

 

 

 

Dan kada je umrla ljubav… uf, to je bio samo ružan san. Molim vas, recite  da je tako.

Marta Budinski