BLOG: Danas je dan kada su ti misli terorizirane uspomenama

Ne znaš kako groblje može boljeti dok tamo ne ostane netko tvoj. Jednostavno ne znaš.

Sunčan je dan i grad još miriše na buru. Na svakom koraku prodavači cvijeća. Bas da te podsjete da ti je dan usran. Često gori nego sutra. Meni je uvijek gori. Sutra nećeš imati kad razmišljati. Rodbina i postoji da te pila drugim pitanjima i tako zaboraviš da ti dan i nije neki. No danas te nema tko pilat. Danas dok kupuješ usrane krizanteme koje su na svakom koraku, biraš neki najljepši buket i svijeće. Danas dok u redovima čekaš kilo nečeg za sutrašnji ručak i žuriš očistiti grobnicu.

Ne može 31.10. biti lijep dan, koliko god je Hercegovina sunčana i sve miriše još na buru.

Ne znaš kako groblje boli, dok ne ostaviš tamo nekog svog. Nekog tko još živi u tvojoj glavi, pa te nervira rodbina dok o njemu priča u prošlom vremenu.

Poželiš da te radije pitaju o udaji ili faksu. Ma bilo čemu. Iako bi najradije da svi šute.

Neki baner

Ne mogu ovi dani biti lijepi, niti cvijeće za groblje lijepo, iako je 15 KM skuplje od ostalih.

Ne može to shvatiti netko tko nije izgubio nekog tko mu je oduvijek sve. Ne može te bolan boljeti takvo nešto do tog trenutka. Danas na može biti lijep dan niti možeš biti dobro kao inače.

Danas je dan kada su ti misli terorizirane uspomenama i poželiš da je već 3.11. ma 15.11.

Ne može nikakav buket najljepših ruža smiriti emocije u tebi.

I kada se smiješ, ne smiješ se. Ovo je najbolniji dan u godini iako bi to trebalo biti sutra. Ovo je najoblačniji i najkišovitiji dan u tebi, iako si zadaješ 100 stvari za obaviti.

I dan kada mrziš cvijeće i svijeće i sve prodavače u gradu.

Znaju to i oni koji sjedaju u automobile da bi ih sutra zaboljelo očevo i majčino lice nacrtano na grobu. Dok mirišu krizanteme i susreću prijatelje. Obiteljski ručak ih već čeka.

A dan baš sunčan i bura baš stala.

I sve izgleda sasvim u redu.

Pričaju o Zagrebu, Splitu, Njemačkama, djeci, politici i izbjeglicama i o putu natrag, samo da prestanu plakat u sebi.

Ne znaju to oni koji još mogu zagrliti roditelje.

 

Josipa Milas

Neki baner