Depresija je stanje emotivne svijesti kada dotična osoba pod pritiskom problema u kojima se nalazi, stresnih situacija koje je okružuju, nedostatka emocija koje su joj potrebne ili nekog drugog razloga, „pada“ pod pritiskom i povlači se u sebe, dopuštajući melanholiju, tugu i samosažaljenje. Depresija je moderna bolest koja zahvata sve veći broj ljudi različitog doba i uzrasta. Često se dešavaju i slučajevi dječije depresije, gdje djeca takođe doživjavaju emocionalne slomove ili jednostavno opšte lično nezadovoljstvo.
S obzirom na vrijeme u kojem živimo i količinom stresa sa kojim se svakodnevno susrećemo radeći najobičnije životne aktivnosti, brojka ljudi zahvaćena depresijom nimalo ne iznenađuje. Nezadovoljstvo izgledom, bračnim ili imovinskim statusom reaguje negativno na ljudsku svijest stvarajući negativan efekat na psihu, a nemogućnost promjene istog dovodi do stanja u kojem ljudi ne vide izlaz, te dopuštaju da ih zahvate negativne misli i kako vrijeme odmiče bivaju sve više u njih uvučena, te ih ubacuju u svoju svakodnevnicu i sa njima žive. Ljudi naučeni na takvo stanje ne znaju za druga stanja, prihvataju negativno kao normalno, i tako postaju hodajuće vreće pune negativne energije koje ništa ne rade kako bi promijenili svoje nezadovoljstvo.
I sama sam dugo dopuštala sebi da me takvo stanje zarobi. Bilo je lakše prepustiti se tom osjećaju nego prihvatiti neke istine u životu i pomiriti se sa stvarima koje nikako nisam mogla da promijenim.
Obaveze na fakultetu, korumpirani profesori, stres na poslu, haos kod kuće, loš odnos sa roditeljima, nikad dovoljno para, loše veze, sve to je dovelo do toga da jednostavno ma koliko da sam snažna i jaka bila, pokleknem. Bijeg je ona poslednja opcija kad više ne možeš da se odupireš. Kad više nemaš snage da sebi kažeš „E moraš dalje, naročito sada“. A ti sam protiv svih.
Osjećaš se iznevjereno, izdano, bezvoljno, bezvrijedno. Trudiš se oko svega, nema rezultata. Radiš, nisi u mogućnosti da sebi priuštiš bilo šta. Nemaš nikoga da te pogura, da te pogleda, nikome nisi dovoljno dobra ma koliko se trudila, i posrćeš. Povlačiš se u sebe, zatvaraš se i ćutiš. Ćutiš dok u tebi sve vrišti. Tražiš bijeg od stvarnosti, čitaš knjige, pišeš riječi i polako nestaješ. Najgore je što jedno zlo povlači drugo. Počinješ da se preispituješ, da tražiš svoje mane i nedostatke, misleći kako su oni za sve krivi. Počinješ da mrziš sebe, svoj život, i sudbinu. Takvim negativnim stavom i negativnim mislima, ne postižeš baš ništa, sem što lošim mislima privlačiš loše k sebi. Znam, jer sam to proživjela. Doduše kad malo bolje razmislim čini mi se kako me takvo stanje prati otkad znam za sebe.
Nikad dovoljno dobra, nikad zadovoljna sama sobom. Mogla sam u svakom da pronađem nešto dobro i lijepo, osim u sebi. Za svačije loše ponašanje prema meni ja sam krivila sebe. Ono u fazonu “pa takvi su prema meni jer ja nisam dovoljno dobra, dovoljno lijepa, dovoljno pametna, dovoljno sposobna”. Ne vole me dovoljno i ne trude se jer ja to nisam zaslužila. Jedno vodi ka drugom i takav se osjećaj nastanjuje u tebi i nastavljaš da živiš sa njim. A to nikako nije dobro, nikako ispravno. Takvi ljudi ne mogu da pronađu sreću u svom životu, niti ih bilo šta može ispuniti dovoljno da bi prihvatili sebe takve kakvi jesu.
Nažalost, vlada depresivna epidemija. Gdje god pogledam oko sebe, vidim ljude ozbiljnih, zamišljenih lica, osjećam strujanje prevelike količine negativne energije, i zapitam se, kako uopšte čovjek da funkcioniše u takvom društvu? Šta se to dogodilo svim tim ljudima? Zašto se ne trgnu, zašto se ne bore za sebe? Ali znam i sama da ta unutrašnja borba, kad se boriš sam sa sobom, da je najteža. Sami smo sebi najgori neprijatelji, i sami sebe uništavamo. Zato je važno da prihvatimo problem koji imamo. To je prvi korak ka njegovom rješavanju. Nakon toga treba da prihvatimo sebe. Naravno da niko nije savršen, i naravno da ne možeš da voliš baš sve na sebi, ali hajde umjesto da sakupljaš i brojiš svoje nedostatke, uzmi olovku i papir i piši svoje vrline! Zapiši šta je to lijepo kod tebe, i taj papir sebi okači na ogledalo da te potsjeti na sve te lijepe stvari kad god se pogledaš.
Voli sebe. Stvoren si da budeš baš takav kakav jesi jer jedino takav si savršen. Takav si unikatan, i takav si jedinstven. Pokušaj, jer život je jedan, i samo ako ga prihvatiš sa svim prednostima i nedostacima on može da ima smisla.
Aleksandra
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
