Dobrota ti se skupo plaća, kažem ti, jer, meni su ljudi i godine rekli u lice, još davno! Kažu da je šutnja zlato, ma nemoj, pa da me gazi ko stigne. Ne daj previše od sebe, jer ne daj Bože može ti se obiti o glavu. I trud. Kome pokazati trud?! Pa onima koji to zaslužuju, i koji to cijenit’ znaju.
Znaš, i ja sam ti nekad, davno bila jedna mala, šutljiva djevojčica koja je mislila da su svi na ovoj planeti poput nje. Pružala sam samo najbolje od sebe, dobrotu, zlatno srce i tople riječi. Medjutim, šta se dešava? Dok šutiš, dok klimaš glavom na sve, pojedincima to odgovara, jer zapravo, oni šta kažu, tako i bude, a ti? Šta se dešava s’ tobom, tvojim željama? E znaš šta se dešava, ne dešava se ništa, ti ostaješ, jedno, da oprostiš, govno! A niko ti nije kriv, sam si kriv, odnosno, sama si kriva za svoje stanje.
Ja se moram zahvaliti godinama iza mene, ljudima, iskustvima, jer naučila sam i ja nešto pametno, naučila sam više cijeniti ono što želim, naučila sam upadati u riječ ‘bez pardona’, naučila sam reći ‘nisi u pravu’, naučila sam tjerati ‘mak na konac’, jer ljude jede tvoja smjelost, ljudi ne podnose priču sa osnovom, ljudi ne podnose udarce u srž, ljudi ti podnose podredjenost, a to kod mene više ne prolazi!
Nekad davno, dešavalo mi se čak da sam krivac, a da pojma nemam zašto. Osjećala sam se daleka samoj sebi, nedostupna, pitala sam, donosila zaključke, razmišljala, i iznova, i iznova se pitala:”Šta je to tako u ljudima demonski nastrojeno?” I tako sam se pitala, objašnjavala se sebi.. Ali, danas, moje objašnjenje biva sprašeno u lice onog kome je to potrebno, objašnjenje pružam samo jedanput, ne dvaput, ne triput! Ono što savršeno više grlim i suočavam se jeste realnost kojoj hvala na svemu! Materijalni svijet, korist koju ljudi često ‘gule’ sa ljudskih ledja, sve to mi je više dosadno…
Povraća mi se na to. Kad me neko nazove nakon 100 godina, kao eto, onako, ma jok, zove me jer joj/jer mu nešto treba. To mi je više Fuj! To je zapravo jedan film koji sam pregledala toliko puta da ishod istog znam, ali glumim da ne znam. Ono što čovjeku nedostaje, malo više, jeste mudrost kojom treba vladati. Mudrost su ti čokoladne mrvice.. Što se više mudrošću koristiš, njeni plodovi su zreliji. Tako ti je i sa ljudima, što im daješ više prostora time postaješ trula voćka koja polako umire. A zašto da umireš kod mladosti? Zašto da šutiš kod vlastitih usta koja ti je Bog podario? Nisu džaba rekli da ono što je pravo i Bogu je drago. Zato, kaži ono što imaš, sad, ovog trenutka, bilo šta da imaš da kažeš, nemoj čekati, jer bojim se da ćeš zakasniti. Postoje vozovi koji kasne, a i oni koji stižu na vrijeme. Nemoj biti lud/a da čekaš na peron sopstvenog govora, jer, nema ti od toga ništa!
Lejla Salčin
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!