Najljepše doba godine dekorirano svjetlom, sjajem i toplim ugođajem. Miris hrane i gostoljubljivosti, darovi i okupljanja. Ove godine su nam uskraćeni brojni doživljaji koje smatramo sinonimima za Božić.
Uz sve to, naše emocije, osjećaji se kovitlaju i miješaju. Od zbunjenosti, nostalgije, tuge, zabrinutosti. Ništa više nije isto. I mi osjećamo strah od promjene. Osjećamo koliko smo ranjivi i nesigurni. Koliko se izgubio smisao dugoročnih planova. U glavi se vrti misao „Samo da nije ove korone, sve bi bilo drugačije. “
Tijekom godine smo se navikli na brojna odricanja i prilagodbe zbog zaštite vlastitog zdravlja i zdravlja ljudi oko sebe. Mnogim ljudima je socijalna distanca značila i emotivnu distanciranost od mnogih ljudi koji su im bili važni.
Razlog za to su bili sukobi, svađe, nervoza, razdražljivost tako da su sve te emocije isplivale na površinu i osjetili smo koliko smo krvavi ispod kože. Koliko možemo podnijeti i izdržati.

Emotivna glad
Sad je Božić i osjećamo se usamljeno i istovremeno smo gladni da se nekome približimo, da se družimo, da razgovaramo i da sve opet bude kao prije. To je Božić, kraj ove krizne i turbulentne godine, toliko potreban kao spas od unutrašnjeg raspadanja.
Povezanost i empatija su potrebni više nego ikada. Potreba da oprostimo jedni drugima, da se pomirimo , da počnemo iznova. I mislimo da sve bi to bilo izvedivo kad bi kada bi imali osjećaj obiteljske sigurnosti i topline za Božić.
Mnogi neće moći provesti blagdane sa svojim najdražima. Mnogi su ovoj godini izgubili svoje najdraže pa im je ovaj Božić veoma bolan zbog spoznaje da oni više nisu tu. ali ostaju u našim srcima.
Ovaj Božić je upravo zato poseban jer dolazi u drugačijem ruhu. Donosi privilegije jer predblagdanske brige poput čišćenja, raskošne trpeze, savršenih dekoracija, dočeka gostiju, odabira poklona i planova za doček Nove godine ostaju u drugom planu.
Jer spoznali smo istinske vrijednosti Božića. Iduće godine ga nećemo doživljavati i uzimati zdravo za gotovo, jer će pojam “zdravo” imati fundamentalnu važnost za neizvjesnu budućnost u 2021 godini.

rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.
