Ima li u ljubavi pravde?

Kada volimo, živimo u iluziji, idealiziramo mjesta, ljude i događaje. Maštamo, oslanjajući se na priče koje čujemo, interpretirajući ih onako kako želimo. Živimo u zabludi, vjerujući u ljubav.

Kako godine prolaze, svjesniji smo da ljubav kakvu tražimo, ne postoji. Teško je to prihvatiti. Svjesni smo svoje bespomoćnosti. Koliko god daješ, ne dobivaš ni približno toliko nazad. I onda shvatimo da zaista, ne vrijedi se davati.

Ne vrijedi se otvarati, ne vrijedi dati svoje srce na dlanu. Drugi će jedva čekati i bez problema ponuđeno uzeti. Opustošit će tvoje srce i dušu i bez problema ići dalje. A ti se možeš slomiti, na pola puta ostati, razočarati se…gledati i ne vjerovati.

Nemaš više snage ni da se upitaš, zašto? Želiš da i tebi bude svejedno, ali dok samo razmišljaš o tome, suze izdajnice se kotrljaju niz lice…

Što se desilo ljudima? Zbog čega su tako bezosjećajni? Zar ne vide i ne osjete kad im je netko posvećen? Ako žele kraj, pošteno je to jasno reći. Nije fer svojim postupcima povrjeđivati druge. Nije fer ostavljati i pustiti drugog da se preispituje, analizira i razmišlja u čemu je pogriješio, što je razlog?

Neki baner
u ljubavi

Žene koje popravljaju muškarce, Povratak dobrote u modu,

Osjećaj žalosti koji izazivaš u drugima sutra može biti tvoj. Zapravo, tako bi možda i trebalo biti. To je ta poznata gospođa karma. Tek onda bi bila uspostavljena ravnoteža, iako bi to značilo da nema kraja boli. Ona se samo prenosi dalje.

I onda, neka nitko ne kaže da zna što je ljubav. Još mnogo trebamo učiti o njoj, jer toliko ne znamo…

Hana Šerić

Neki baner