Summa summarum… I što sad?

Što si to postigao u protekloj godini? Na što si posebno ponosan? Pa kad me pitaju ovakva pitanja, čisto mi dođe da im odbrusim i vrištim na sav glas: Ma što vas briga? A u sebi, tiho šapćem…preživjela sam.

Postoje dani, mjeseci i godine kada je i to uspjeh. Retrospektiva godine ne bi trebala da se sastoji od onoga što jeste ili niste uspjeli, već od onoga sto ste prerasli, pustili, pokušali, naučili, razumjeli i na kraju, prihvatili.

Nemam ja ništa protiv ako je nekome uspjeh kupiti novi auto, kupiti stan ili napraviti kuću, kupiti torbu o kojoj dugo mašta ili otići na daleko egzotično putovanje. Sve su to dobre stvari, za nekoga.

Za mene, cilj je bio opet stati na noge, uzdignute glave. Vratiti se sebi, onoj davnoj, dalekoj sebi od koje sam otišla i skoro zaboravila da postoji. Da se razumijemo, ništa se ne dešava preko noći.

Čak i kad zagubite neku stvarčicu treba vremena da je pronađete, a sad zamislite koliko vremena treba da nađeš izgubljenu dušu… a to je tek početak. Jer kad je nađeš, treba obrisati prašinu s nje, pregledati je, popraviti ako je gdje pokvarena (a sigurno jeste, barem malo) i tek onda je moći upotrijebiti. Ima tu mnogo posla, a godina je vrlo kratka. Vrijeme brzo prolazi, prebrzo. Sa svakim treptajem oka prolaze, ne samo trenutci nego i godine. Stvari se mijenjaju, nisu iste, a kamoli ljudi.

Neki baner

Zbog toga, na kraju krajeva i kad nađeš sebe, vjeruj mi, nisi više ista. Kao što voda valja kamenje i napravi oblutke, tako i život mijenja ljude. Promijenio je i mene. Ne bi valjalo da nije. I kad se sve zbroji…što sad? Sada drugačije gledam na uspjehe. Zahvalna sam na svakom osmijehu, lijepoj riječi, pruženoj ruci i svemu što će tek doći i nastaviti oblikovati me.

Zaista su male stvari potrebne za sreću.

Hana Šerić

Neki baner