Kažu mi da se trebam boriti.
Kažu da se godine ljubavi,
ne odbacuju tek tako…
Za koga da se borim?
Za čovjeka koji uvečer kaže: Volim te.
Oprosti ali ti to ne govoriš.
Za čovjeka koji grli kad zaplačem.
Oprosti ali tvoj zagrljaj mi blijedi.
Za čovjeka koji strasno ljubi
i poljupcima u čelo me pozdravlja.
Oprosti, ali ti me predugo ne ljubiš.
Kažu mi da se za ljubav trebam boriti.
Gdje to oni vide ljubav?
U grubim riječima?
U zahtjevima?
U šutnji, dok oboje sjedimo, svak u svom kutu.
Za koju da se to ljubav borim?
Za onu koju smo živjeli, pa ubili.
I pokopali negdje skupa sa svojim snovima.
Još samo ti dostojanstveno mogu reći doviđenja.
Ne zbogom, jer tako hladno i konačno zvuči.
Doviđenja…
Dok ne naučimo.
Doviđenja…
Dok si ne oprostimo.
Doviđenja.
Dok ne budemo opet mogli
jedno drugom gledati u oči.
K’o ljudi.
Doviđenja,
dok opet negdje ne pronađemo…
Ljubav.
Marija
Poduzetnica, autorica i osnivačica portala Amazonke.
Pišem o odnosima, identitetu i onome što žene rijetko izgovaraju naglas.Gradim prostor za žene koje su prestale čekati dopuštenje.
Radim s onima koje žele više – u životu i ljubavi. I koje žele najbolje, sebi.
Detalji i upiti: marijaklasicek.com