Društvene mreže kao čudovišta lošeg utjecaja

Sve se više priča o utjecaju društvenih mreža i medija na svekoliko pučanstvo. Pa se poveliki broj okomio na osnivače pojedinih mreža i aplikacija. To smo najbolje vidjeli pri privremenom padu istih. Nadalje, taj isti broj pučanstva je, naravno, istovremeno i vjeran korisnik istih mreža i aplikacija. Bez ičije prisile. Svojevoljno. Ali i dalje, voli narod prozivati sve i svakog na krivicu, dok istovremeno ne poznaje osobnu odgovornost.

Nadalje, voli narod i žalopojke i razapinjanje na križ. U konačnici, narod nije svjestan osobne odgovornosti i slobode vlastitog izbora za sadržaje koje konzumira.

A, ono što je sigurno jest činjenica – društvene su mreže svakako postale vodeći prostor gdje možemo vrlo hrabro i odvažno osuđivati jedni druge i stvarati pretpostavke o tuđim životima. Jesu li na neki način društvene mreže  možda ipak odraz naših stvarnosti?

Je li ovaj naslov dovoljno klikabilan?

Čini se da medijski naslovi koji sadrže proročanstva za pojedini horoskopski znak ili pak, intimne dijelove ili ispade javnih osoba, na kraju su ti koji se i najviše čitaju i prate. 

I zaista. U današnje doba metrika i statistika, mediji ne bi plasirali sadržaj koji golema masa ne žvače i ne guta. Stoga, ima li se itko uopće pravo žaliti na virtualne sadržaje? I koga tu treba mijenjati – medijski sadržaj ili potrebe kolektivne mase čitatelja? Ili jedno ne isključuje drugo?

Neki baner

Sasvim je jasno da kolektivna svijest diktira trendove i da većinske uloge vode… nazovite to kako želite. Pa onda što se to događa u kolektivnoj svijesti pučanstva da senzacionalistički naslovi toliko plijene njima svevišnje vrijeme?

Vrijeme za koje se ionako, glorificirajući mukotrpan rvacki rad, neprestano žale da nemaju dovoljno? Stanje svijesti okida na različite sadržaje. I ako to budu senzacionalističke naslovnice pune prodaje najveće bolesti – straha? Ili pak, rubrike crne kronike gdje svi kolektivno mogu uroniti u tugu i nemoć proživljene žrtve? Ili pak, poneko oskvrnuće privatnog života javne osobe da im bude malo lakše – jer ipak život javnih osoba nije savršen? Što to govori o kolektivnoj svijesti?

Ništa dobro, čini se. Da je narod nezadovoljan na svim razinama – tjelesnim, duševnim i umnim. Iz nezadovoljstva i neispunjenosti vlastitim životom, rađa se potreba i prostor za bilo čim što je servirano, čini se. Kako na internetu tako i u životu. Svašta se uspješno plasira tamo gdje su kriteriji pali negdje ispod razina ičije dobrobiti.

Milijun percepcija intime

Trubimo često da društvene mreže nisu realan prikaz stvarnih života. Intima svakako za svakog znači nešto drugo pa tako imamo na društvenim mrežama redovite prikaze od svježe prerezanih pupčanih vrpca preko spavaćih soba i kupaonica do emocionalnih hype-ova i krahova.

Valja se zapitati što za mene uopće znači intima?

Ipak, s druge strane istovremeno, bira se tu istančano što se dijeli, a što ne. I, često se pravda da društvene mreže nisu istiniti ni realni prikazi ičeg i ikog. A, nije li to onda na neki način javno priznanje svekolikog pučanstva na svjesno pristajanje da se predstavlja – blaže rečeno puka prezentacija, a grublje rečeno laž? Živjet ću jedno, a prezentirat ću drugo? Što se dublje razmišlja o tome, gube se koncepti. I rađaju se osude.

Društvene mreže
Photo by Adam Jang on Unsplash

Naravno da na društvenim mrežama i ne možemo dočarati i prikazati našu pravu intimu i ono tko mi jesmo. Ali, odkud onda potreba za sadržajima koji, na kraju dana, tako malo govore o nama, ne služe nikom, a vrište za tuđom pozornosti?

Da. Što će nekom biti zabavno i usput bez nekog pretjeranog smisla, ali i bez loše namjere – netko će prozvati društveno štetnim utjecajem.

Zato su virtualni prostori ogromna područja za međusobno kamenovanje, nerazumijevanje i nesporazume. Da ne pričam o ljubomori, natjecanju, toksičnim usporedbama, lošim kopiranjima i kroničnom nedostatku autentičnosti. Ali, nema li svega toga i u real life-u?

Cijena svega i vrijednost ničeg

Riječima Oscara Wildea – zna se cijena svega i vrijednost ničega. Kako i u životu tako i na društvenim mrežama. Samo što su digitalni kanali omogućili da sve bude viralno i sveprisutno. Ono dobro i ono loše. Ali, što je uopće dobro, a što loše?

U milijun različitih percepcija, preostaje svima da odluče za sebe i ne kamenuju onog drugog što je njegov/njezin izbor drugačiji. Preostaje nam da se filtriraju sadržaji koji odgovaraju našoj percepciji dobrobiti i koristi. Nužno se pritom zapitati se koristi li mi ovaj sadržaj.

Također, nije loše ni zapitati se kakav mi sadržaj objavljujemo. U svakom slučaju, društvene mreže postale su vodeći prostor gdje se međusobno možemo osuđivati i stvarati pretpostavke i predrasude jedni o drugima. Možda čak i više nego u stvarnom životu jer je, nažalost, potreba za izražavanjem puno veća iza ekrana nego u live stream-u zvanom život. 

Nije sve tako crno

S druge strane, društvene mreže postale su izvrstan alat pojedincima za pokretanje vlastitog biznisa ili pak za posao u kojem su oni vlasnici nad svojim vremenom. I da, tu mislim i na influencanje. Influenceri barem znaju svrhu i smisao svake svoje objave – njima cijeli medij služi kao marketinški kanal.

I opet, bit će onih koji se nekima sviđaju, a nekima ne. Živjela sloboda izbora. I živjeli svi koji se trude riješiti predrasuda i osuda. I koji se trude koristiti virtualni svijet, a ne da on koristi njih.

Također, mogućnost i prostor za izražavanje i stvaranje bilo koje umjetnosti nikad nije bila veća. Koliko ima negativnih aspekata, ima i inspiracije, motivacije i kreativnog stvaranja.

Nema ništa bolje nego vidjeti slike nekog ispunjenog putovanja, nekog inspiriranog s novim fashion outfitom, nekog s nekim #blowyourmind citatom/saznanjem, nekog koji kreće u pokretanje neke svoje djelatnosti, nekog s inspirativnom pričom ili djelovanjem…

Neki baner

Umjesto osuda i predrasuda, češće bismo trebali preusmjeravati pažnju i pozornost na ono što nam se sviđa u virtualnom, ali i u stvarnom životu.

Iza društvenih mreža stoje ljudi

Bespuća internetskih i društvenih mreža samo su odraz naših stanja…Na ovaj ili onaj način. Ne zaboravimo da iza svih tehnologija ipak stoji čovjek i ljudska rasa. Ne stvarajmo od društvenih mreža neka čudovišta koja su se urotila protiv nas. Ta, mi upravljamo njima.

Društvene mreže
Photo by Chase Clark on Unsplash

Ono što proizlazi iz sadržaja na društvenim mrežama jest možda da je previše ljudi lišeno samopouzdanja i vlastite vrijednosti. Od tud možda potreba za paljbom selfija, obroka i virtualnog preformansa. Da je previše ljudi gonjeno materijalnim prikazima. Da je previše njih usamljeno. Nestabilno. Iracionalno. Izgubljeno. Cry for help na svakom uglu. I prirodno, negativni utjecaji čini se da nadjačaju sve ono pozitivno.

Ali istovremeno, stvaranje, elan, korisno djelovanje i primjeri mindseta dobrobiti također na svakom uglu. Gdje nam je fokus, tu je i naša stvarnost. Virtualno i u live stream-u. Choose wisely.

Neki baner