Dvojbe…

4.

Nabildani ‘prijatelj’ rekao mu je svoj prijedlog i odšetao. Ostao je ponovo sam. Odluku je morao donijeti do sutra i saopštit mu je za doručkom. Kakav je to posao koji bi ja mogao da završim vani za njega, mislio je? Čime se uopšte bavi taj njegov ‘prijatelj’ i šta bi mu ja u svemu tome mogao da pomognem? Pa moj naveći porok je to što zapalim, ponekad sam završio i par drugova, i to je sve. A reče ništa što nisam radio prije. Kako on to zna šta sam ja radio prije?

man-1333557_1280

U svakom slučaju rekao sam mu da neću nikoga povrijediti i rekao je da nije ništa takvo. Malo te plaši sve to, uzviku njegovo ‘drugo ja’? Opet isplivala kukavica iz tebe? Lakše ti je trpit ove morone da te tuku i da bivaš ovdje zbog ničega. Zato što si ovome društvu želio bolji život. Strašna li zločina. I da moraš odraditi nešto droge ništa strašno. Šta te se tiče ova država!? Ništa ti dobro nije dala. Sad je ponovo progovarao on. Nije stvar države, stvar je baš tog društva kojem sam želio bolje. I koje me još uvijek nije zaboravilo, sigran sam.

A jesi li? Da! Zar droga znači bolje tom društvu? To su njihova djeca. To je uništavanje života koji pokušavaju da se pronađu u pogrešnom pravcu. Da, ali taj krivi putokaz im i jeste pokazala ova ista država! Ne država, već sistem. Svejedno. Nije. Nisu kriva djeca, niti narod. Osim toga, droge će uvijek biti, htio ti to ili ne, i bez tebe će da nailaze na raskrsnice u životu. Neki će birati prave, neki ne. Nije na tebi ni da im pomažeš, niti da im sudiš. Budi sad bitan sam sebi, čovječe. Kakva mi je to bit ako je ostvarujem preko tuđe nesreće, mislio je ponovo.

Osim toga, nećeš to raditi vječno, odradiš jedan posao i to je sve, a pomogneš sebi. Uzmimo u obzir da posao jeste droga, šta ako je neka teža? Pomisao da sam uzeo nečiji život bi me ubila. Gledaj to s ove strane, reče njegovo ‘drugo ja’, ako jedan život i bude gotov onim što si ti uradio nije tvoja krivnja, uradio bi to neko drugi. Taj život i onako visi o koncu, jako tankom i već prilično potrošenom. Pitanje je vremena. A ako budeš vani možda nešto konkretno možeš i uraditi po tom pitanju. Uraditi po tom pitanju? Ne znam više da li vjerujem u bilo kakve promjene. Ove kiše su mnogo tiše u meni.

drugs-1276769_1920

Neki baner

Dok vani blješti oluja, ja slušam lagano rominjanje s prozora. Dok su vani poplave, kod mene je zemlje tek natopljena, toliko da bi potakla novi život. Krivo vrijeme za postojati. Ali nisam ga birao i protiv toga ne mogu ništa. Ali šta uradit, vrištalo je u njemu. Nije mogao da ostane ovdje, a nije mogao ni prihvatiti pomisao da će biti uzrokom nečije propasti. Sukob sa samim sobom. Bura misli u glavi. Nosila je sve pred sobom ne obazirući se više ni na šta, pa čak ni na one koji su i dalje upirali svoj pogled ka njemu i planirali ko zna šta. I njih se bojao. Nije mogao ni protiv sebe, pa makar bio sto puta kukavica. Iz ove misaone oluje probudi ga glas čuvara: Natrag u ćelije, bagro! Jedva je hodao, imao je osjećaj da su mu polomljena rebra, čak i disanje mu je bilo otežano. Kad se vratio juče iz samice više nije bio sam, dobio je cimera. Nije mu to bilo drago, izgubio je svoj mir, ako se to u zatvoru može nazvati mirom, ali ovaj mršavi dečko, s podočnjacima je bio tih i nisu mnogo smetali jedan drugom.

Primjetio je da je satima znao buljiti u prazan prostor, kroz ćeliju, u veliki prozor vani. Vjerovatno maštajući o slobodi i tome kako bi bilo dobro da može vratiti vrijeme. Da može ispraviti greške. Ali ne, naše greške su naš usud. I služe nam kao opomena da se ne ponavljaju. A opet se ponavljaju. Ali njegova stvarnost mu je ubrzo vratila misli na njegovu životnu tračnicu. Prihvatiti ili ne?! Eh da je bar Bojana tu da je mogu pitati. Opet ona. Uvijek joj se vraćam kao brod svojoj luci. Samo što je ovaj brod njegova luka potopila. Ovaj brod sad negdje leži na dnu mora. Prihvatiti ili ne? Najviše ga je mučila pomisao da nije kriv za to što je ovdje, to ga je punilo bijesom. Ostalo bi još i preživio. Od svoje odgovornosti nije imao naviku da bježi, a sad je nije nalazio. Prihvatiti ili ne!? Stalno se vraćao na to raskršće, zbunjen, preplašen i bez snage za bilo kakvom odlukom. Dok nije, umoran od svega, utonuo u san. Prihvatiti ili ne?

To be continued…

Neki baner