Emancipacija i bijeg od vezivanja: Brak više nije mrak

Prošlo je vrijeme kad su muškarci bježali od oltara. Danas to rade žene i znaju biti brze u tim svojim štiklama.

Većina ih zazire od pomisli da se veže uz nekog i postane supruga, majka, kućanica, masne kose, s premalo sna, manjkom slobode i izbora. O parama da ne pričamo… Nadam se da sam slikovito dočarao prizor koji većina žena ima u glavi, kad pomisli na život nakon sudbonosnog „Da“.

Žene danas i kad se udaju, udaju se jer se mora, prije nego se beba rodi. Pri tome su rijetko zapravo sretne kao na slikama, jer taj dan im prisjednu i bidermajeri i štikle i familija, uža, šira i dalja. Oteknu im gležnjevi, tabani su im kao u divova i ne mogu plesat’ ni bose, a kamoli u štiklama. Ljube sve i svakog pa i onog kog bi ubile, jer se mora i jer je red. Samo da se beba rodi kako Bog zapovijeda i da se to sve „odradi prije nego se previše vidi“. No moderne pametnice su i tome doskočile.

Grade karijeru i uz karijeru imaju dijete, koje se ne boje odgajati same. Muško im je suvišno i tlači. Brak im ne pada na pamet, a i suživot duži od dva dana im je živa tlaka. Moderna je žena veće muško od muškarca. Ona je šefica, poduzetnica, karijeristica, ona je mama, domaćica i best frendica svoje djece. Ona je fensi, IN i puna je razumijevanja. Uvijek je lijepa i u formi. Uvijek je nasmijana, jer ona je Wonder Woman i može sve.

Neki baner

I može. Do nekog trenutka. Dok se ne umori života i dok ne poželi nečije rame na koje bi se malo naslonila, nečiji zagrljaj u koji bi otrčala i nečije usne koje bi sve izliječile.

Nemam zaista ništa protiv emancipacije. Poštujem ju, ali smatram da ju zaista treba dozirati. Kao što mi nisu jasni tipovi koji s 30+ još vire mami ispod suknje, tako mi nisu jasne niti žene kojima „Ne treba muško“. I dobro, ne treba ti. Ali budimo realni, jesi li stvarno odabrala biti sama ili su te okolnosti natjerale na to?

Misliš li stvarno da su svi muškarci kreteni samo zato jer nisi susrela nekog tko bi te zapravo bio dostojan ili si ti bila ona koja je muškarcima u svom životu, zagorčavala dane, do trenutka dok oni nisu od tebe odustali, jedan za drugim, pa si ti na kraju odlučila dignuti ruke od ljubavi?

Pitam se to ovako iskreno i na glas, jer čitam toliko tekstova i članaka o tome kako modernoj ženi nije potreban muškarac da bi bila sretna i kako je najvažnije da pronađe samoispunjenje. U redu. Zaključimo da je zaista tako, pronaći i izgraditi sebe, svakome neovisno o spolu treba biti prioritet. Ali lagati si da ne trebaš partnera koji bi ti bio potpora u teškim životnim trenucima (koji uvijek dođu, htjeli mi to ili ne) je teška doza apsurda.

A dijete? Dijete je plod ljubavi muškarca i žene. Barem bi trebalo biti. Međutim ispada da se danas svaka treća žena udaje samo zato jer je zatrudnjela pa ispada da su njihova djeca, samo nusprodukti seksa bez zaštite i ničeg drugog. Na dijete se gleda kao na nešto „što u životu treba odraditi“, a na muškarca kao na nužno zlo, neophodno za dobivanje bebe. I dok sve to tako čitam i gledam, ne mogu se ne zapitati kuda ide ovaj svijet? I nismo li se zapravo debelo unazadili?

Ne kažem da samohrani roditelj ne može voljeti svoje dijete dovoljno i brinuti o njemu kako treba, samo mislim da je za svako dijete najbolje da ima mamu i tatu. Da raste u ljubavi i harmoniji. Uvijek nam nešto u životu fali, ako ne dolazimo iz skladne obitelji, kakva god ona bila. Fali nam emotivno, a to nijedna skupa igračka ne može zamijeniti.

Želim vam reći drage dame, da su mnoge od vas još u povijesti dokazale da su snažne i emancipirane. Ne trebate se više dokazivati, nikome. To što se uporno dokazujete sebi, je nešto sasvim drugo. To nije samopouzdanje na kakvo se pozivate, već kompleks i bunt.

Ne morate izreći sudbonosno „Da“, ali biti s nekim iz ljubavi, stvoriti obitelj, dom, zajednicu i sigurnost, to je neophodno svakom normalnom, zrelom pojedincu. I svatko tko tvrdi suprotno, ima neki emotivni ožiljak. Priznao to ili ne.

Marin

Neki baner
No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.