Error. Error. Error. Duša glasno viče da ne može više. Iscrpile su se sve zalihe pozitivnih emocija. Jesu li izvori obnovljivi? Pa, ne zna ni sama. Ne zna ni kako je do svega došlo, samo naslućuje. Vjeruje da je sve počelo onoga dana kad joj je jedna poznanica rekla: „Uvijek mi izgledaš tako umorno.“
Nije primjećivala umor jer trebalo je toliko toga: voljeti, davati svijetu, osjećati…
Nastavilo se borbama za više ciljeve, borbama za druge u kojima se trudila biti dovoljno jaka i glasna. Za druge je bila i ostala kadra dati sve, ali zaštititi sebe? To je teško.
Lakše je skriti se, pognuti glavu pred drugima. Lakše je bespogovorno slušati kritike jer nas društvo uči da ne odgovaramo, da pametniji popušta, da inteligentniji ignorira.
Lakše je pregaziti vlastito slomljeno srce kao da nikada nije bilo cijelo i ispunjeno, nastaviti živjeti s ranom noža izdaje u leđima s lažnim osmijehom na licu, slijegati ramenima kad se dogodi nešto ružno jer to je već postala svakodnevna praksa, odustajati od pokušaja jer su nas porazi već izmorili. Lakše je ne priznati da su ljudi loši, lakše je uvjeravati sebe da si problem i crna ovca svemira jer – „Ah, to je samo ona!“.
Lakše je otplakati u svoja četiri zida, a izvan njih glumiti snagu.
Lakše je slušati uvrede koje su ti uputili jer oni koji su ih odaslali ionako su slabe duše koje svoje pogreške i boli tako opravdavaju same sebi (ona pritom zaboravlja na sebe: svaka njihova ružna riječ nanosi joj bol, ali i dalje odmahuje rukom, opravdava).
Lakše je trpjeti njihovu šutnju koja je odnosi od lijepoga života, no život ionako nije uvijek ružičast, zar ne? Lakše je reći da nema inspiracije, nego priznati da nema što ponuditi svijetu. Lakše je prihvatiti da su svi drugi svijetu umanjenica, a ona pejorativ.
Prelazi mirno preko optužbi kako ima samodopadan osmijeh na licu (mada je to samo njeno umorno lice koje se i dalje trudi pokazati životnost, ne priznati predaju, lice koje se bori za druge koji ga sada, poput izdajnika Petra, zatiru), zanemaruje kritike kako ne pokazuje emocije (iako u sebi umire, razdvaja se na atome i zna da je ono malo emocija pospremila upravo zato da ne budu nadohvat ljudima koji će ih iskoristiti), zanemaruje tračeve kako je hladna kučka, ledenjak bez emocija i glupača bez stava.
Misli da oni ne zaslužuju znati što se dogodilo s njenim osjećajima, a nisu vrijedni ni njenih misli.
Ne zaslužuju znati da je ranjiva jer otet će joj i ovo malo snage, ovaj prstohvat onoga „imam osjećaj“ koji je drži na životu i sprječava od toga da postane tek uvjerljiv mehanizam, stroj koji gazi travu pod ovim plavim nebeskim svodom.
Možda će je ponekad izdati suzne oči, no neće priznati da je tuga. Nipošto neće skrivati pogled.
Uputit će ga u daljinu, daleko. Gledati u nove horizonte. Možda u njima pronađe rješenje problema.
Error. Error. Error. Emocije nisu pronađene. Vrijeme je za osvježavanje domene.
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!