By by rukomet. Bilo je lijepo dok je trajalo guglala sam sve moguće frajere, više iz neke novinarske radoznalosti, nego jer su slatki. Zamisli u petak sam guglala kako zapaliti vatru. Nažalost true story. Toliko zanimljiv tjedan. Moram priznat da sam se dobro ulijenila.. toliko da sam petak i subotu radije igrala biljar s malim bratom nego išla vanka sa ekipom, jer ono radije biti čupava u trenirci nego dotjerana u gradu.
Ugl eto negdje između biljara i filma sjetila sam se da je rođendan bivšoj frendici. Hmm nazvat ćemo je miss Simbioza jer je naših 6 god prijateljstva nazvala simbiozom i tako prekinula prijateljstvo (danas sam joj zahvalna). Bilo je to lijepo vrijeme, mislim bar se meni činilo (ponekad sebe podsjećam na hrv narod himna laži laži laži me).
Znači ja sam tih 6 god bila uvjerena da zbilja imam frendicu koju slušam i tješim i govorim fuul ružne riječi za frajere koji ju ne primjećuju. Bila sam valjda uvijek tu, za razliku od nje, ona nije nikad imala vremena da mene sasluša. Jbg ta prijateljstva svi prolazimo, moramo. Ona bole al’ zbog njih izađemo jači i pametniji. Puno.
Danas kad se sjetim pitam se,kako sam bila glupa, pa nisam ranije shvatila, il’ nisam htjela. Mislim prije ovo drugo. Kad si s tih 15, 16, 17, i još sitno godina, jedino ti je važno da imaš nekog da si prihvaćen, da nisi sam i zato gaziš sebe, ponekada previše .To je ona znala, a ja nisam htjela.
U tom je razlika. Ona meni nikad nije ni bila frendica. Mislim nije znala ni htjela znati ništa o meni. Nikad me nije pitala za mišljenje ni osjećaje… imam li nešto za reči, jer ona je bils glavna, sve se vrtilo oko nje.
I vrtjelo se u njenoj i mojoj glavi. Simbioza.
Ta riječ me je slomila, kao što sudci znaju slomit rukomet. I možda mrzim biologiju zbog toga.
Ne znam gdje je danas moja “frendica” ali znam da mi je dobro bez nje, i da je ne trebam, ustvari nikad je nisam zapravo ni trebala. Tu i tamo čujem koji trach o njoj i dalje ne vjerujem da je tako loša. Grad je pun simbioza,svi griješe kao ja, svi trpe drugu stranu da ne sjede za odmorom sami.
Tako to ide, trpiš, šutiš, glumiš i ne prihvaćaš istinu, dok te istina ne pojede i nestane lažno prijateljstvo (kao Španjolski napad sinoć).
Svijet je pun gospođica simbioza, koje ti zabiju nož prvim okretajem, dok te gledaju u oči i grle te. Okreneš se gaze te.
Grad je pun Simbioza koje te se sjete dok su same jer su ih svi odjebali. Nazovu te, dođeš, isplaču se, odslušaš, utješiš, odeš… zaborave te.
Sutra te tračaju pred onima, sličnim njima jer sutra im opet ne trebaš. Ti opet šutiš jer ne želiš prihvatiti da vrijeme trošiš na kuju koja te ne zaslužuje. Reći ću ti…
U svijetu licemjernih dvoličnih, groznih, umišljenih, zaljubljenih samo u sebe – gospođica Simbioza, pravo prijateljstvo zbilja još postoji. Još nas ima, možda malo al’ nas ima. Poslušaj srce jednom već.
Reci by by rukomet i Horvat vidimo se dogodine.
Reci by by gospođice Simbioza vidimo se nikada.
Divno je što okreću glavu na cesti da nam se ne jave jer su sad u “boljem” društvu i napokon našle sebi slične. Zahvali se Simbiozi što te je riješila nekog poput nje.
Hvala Simbioza, gle uspjela sam bez tebe i jako sam sretna i tebi svejedno želim isto.
Sa zakašnjenjem happy birthday, živjela ti 100 godina daleko od mene.
Amen
Btw googlajte Krešu Kozinu… i bez simbiozan tjedan svima :*
Josipa
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
