Jeste li dobili čokoladu za Valentinovo? Jer ako jeste, trebali biste se zabrinuti za budućnost svoje veze. Ali ako ste među sretnicima koji su, naprimjer, dobili komad nakita, mirni ste. Očekuje vas dug i bezbrižan ljubavni suživot. Tako, naime tvrdi, psihologinja, u tekstu, koji je za dan zaljubljenih, objavio jedan domaći portal.
Bilo bi neozbiljno od mene reći, da je novac potrošen na školovanje dotične, uzalud bačen, ali s obzirom da slovim za poprilično neozbiljnu četrdeset i piip piiip godišnjakinju, neću prekidati tradiciju i reći ću upravo to. Jer samo ako se želite u potpunosti sjebati, poslušat ćete njezine savjete.
Znači, biti psiholog i govoriti ljudima da odnose, kakvi god oni bili, prosuđuju po vrijednosti darovanog poklona, je vrhunac idiotizma.
Ako nam to savjetuju “stručnjaci”, zašto se onda čudimo listama skupocjenih želja na dječjim rođendanima? Ruganju poklon bonu iz “DREK-atlona”, jedne sasvim “odrasle” osobe? Zašto nam je čudno da nas prodavačica odmjeri, jer smo ušli u trgovinu za koju je jednim pogledom, procijenila da je izvan naše lige?
I kako da se onda ti suzdržiš, da njega ne pogodiš poklonjenom čokoladom? Kako da sakriješ razočarenje? Kako, kad se ti obrazuješ na internetu i slušaš savjete etabliranog “psihologa”? Kako kad sad i ”pouzdano znaš” da mu nije stalo? Kad je čokolada klišej. Preobična i nimalo osobna. Kako da ne okreneš očima, u trenu kada ti pruži, do tada, iza leđa, skrivanu ružu. Kako, kad znaš da je stanovita zabavljačica iz susjedstva, dobila 3333 (???!) ruže, a on tebi dolazi s jednom?
Gdje je tu romantika?
Pa nigdje, srećo. Ako te romantici uče ovakvi. Ako ćeš ljubav mjeriti potrošenim novcima. Ako ti je na taj dan najbitniji story na društvenim mrežama. Ako ćeš ljubav uspoređivati s drugima. Ako ćeš svoju čokoladu uspoređivati tuđim buketom, ako ćeš svoj buket mjeriti tuđim nakitom, ako ćeš nakit komparirati njenim putovanjem. Ako romantiku živiš zbog drugih, a ne zbog sebe. Ako je gesta nebitna, jer skromna ili je u 4 zida.
Možda ćeš razumjeti romantiku, jednom, kad shvatiš da je od utrošenog novca, bitnije preskakanje srca. Nema tu kupnje, niti prodaje. Bitna je namjera. Bitna je želja i potreba da s nekim provedeš vrijeme. Da ga usrećiš. Dodirom, osmijehom, poljupcem, čokoladom, ružom, ubranom tratinčicom… pa hajde, neka bude i skupocjenim nakitom. Neka bude i s 3333 ruže, neka bude i 5000 i 10000 ruža, ako možeš, želiš i trebaš. Na određeni datum ili svaki dan.
Ali jebeš sve to, ako ti ne zadrhti ruka i zapleše srce kad se sjetiš, kad daješ, kad primaš…
Jebeš i ogrlicu i prsten i skupocjeni spa w-end 14.2., ako ćeš 17-og dobiti šamarčinu jer si kasnila s posla.
Jebeš parfem u finom celofanu, ako ćeš osjetiti, da on, kad ti se približi miriše na tuđi.
Jebeš sve skupe i jeftine poklone svijeta kad te omalovažava, sputava, ne osjeća…
Možda ćeš razumjeti romantiku, jednom, kad shvatiš da je od utrošenog novca, bitnije preskakanje srca. Da te razumije. Da te osjeća.
Razumjet ćeš je, kad ti uz nekoga bude dovoljan mir, tišina i dekica u polutami sobe. Kad to njemu bude dovoljno.
Znat ćeš onda, sve ostalo; i čokolada i cvijet i večera u restoranu i nakit je samo šlag na torti. Dekoracija. Ukras! Detalj!
A torta… ona bi trebala biti ukusna i bez toga.
Napomena: Stavovi izneseni u kolumnama i člancima izričiti su stav autora, te nisu nužno i stav redakcije portala Amazonke.com
