”Hoćeš li ostati u mom životu?”

Sjećam se sebe nekoć, ne baš tako davno, opet ne baš tako blizu.. Bila sam poprilično nesigurna u sebe, mislila sam da što sam ja bolja prema nekim ljudima, ljudi će mi jednako uzvratiti i moći ću se osloniti na njih bilo kad.

Nikada ne znamo tko će ostati a tko otići od nas

Silly me, rekla bih sad nakon svih lekcija koje sam prošla. Bojala sam se prekidati neke odnose, jer nisam znala kako bih se nosila s onim kasnije. Kako i čime bih ispunila prazninu za nekim ljudima, bilo partnerima, bilo prijateljima.

No, bez obzira na sveprisutan strah od napuštanja, da neće vidjeti tko sam i znati cijeniti me, čak i kad sam pronašla svoje ja, nisam mogla utjecati na to hoće li ostati ili otići.

 

Shvatih tad, zaista nikoga ne trebamo zadržavati u svom životu, jer ma koliko god se mi trudili i mislili da nije gotovo, postoji ta druga strana za koju jest gotovo, za koju je možda već završilo.

Postoje te osobe koje su možda odradile svoju lekciju u vašem životu, i prepoznavši to, otpustile su vas i krenule dalje jer znaju da moraju bez vas.

Da, pogodit će vas to iznova kao i mene. Plakat ćete potajno, pitati se možda i zašto, ako je i dalje sve koliko toliko dobro, ako i dalje klapa. Ali nije poanta u tome da samo klapa, nije poanta u tome da su ti ljudi uz nas jer je dobro.

Poanta je u tome da imaju pravo izbora otići i kad je najbolje, i kad je loše, i kad je dobro.

Ako i odu od vas, ne znači da im nije stalo

I ne, ne mora to o njima prikazivati ništa ružno, niti nedostatak hrabrosti, niti nedostatak samopouzdanja. Jednostavno, možda su sazreli dovoljno i shvatili da ste si i dalje dragi, ali jednostavno nemate toliko vremena kao prije, pa ste odlučili ne forsirati nešto.

Ne mora značiti to da vas oni ne vole, da vas ne poštuju. To može značiti da će vas i dalje nositi u srcu, kao podsjetnik na sve dobro što ste dijelili, ali odlučili su da se vaši putevi raziđu.

Ne možete im zamjerati to što su odlučili sami sebi biti prioritet, kao ni to što su svima zatvorili svoja vrata dok ne pronađu iznova smisao u svemu.

Moguće je da je taj odmak i nešto sasvim trenutno, moguće je da će ponovno pokucati na vaša vrata, željeti dijeliti sebe i osmijehe s vama, jednako kao i suze.

I nipošto si nemojte predbacivati, ako ste već učinili sve da razgovarate s njima, da vidite jeste li ih nagnali da se odmaknu od vas jer loše utječete na njih. Netko čezne za mirom, za sobom.

Let them go.. Poželite im sreću

Nekome su potrebne godine konstantnih druženja da shvati da jedino sebi mora znati biti prioritet i reći ne drugima, da u tome nema ništa loše ako im ne činiš nešto loše.

I ako budete u situaciji da ih pitate hoćete  li ostati u mom životu, nipošto nemojte moliti. Oni kojima je stalo, shvatit će i povremenu ljutnju, udaljenost, otuđenost. Oni će znati zašto.

Oni neće tražiti vaše lijepe riječi, dokazivanja, ako ste prethodno bili korektni prema njima, kao i oni prema vama.

Ako su odlučili otići, i vi tu ne možete zaista ništa napraviti, osim pozdraviti ih i od srca im poželjeti najbolje, to i učinite.

Poželite im svu sreću svijeta, bez fige u džepu, bez sumnji i osuđivanja. Poželite im sve ono dobro što si sami žele, neka pronađu sebe i mir. I ne zaboravite, za dobre ljude uvijek ostavite svoja vrata odškrinuta.

Tek toliko da znaju da niste zlopamtilo, da shvaćate, jer ste i sami često željeli otuđenost, jer ste i sami čeznuli za mirom koji niste pronalazili.