“Imaš li vremena da se vidimo, potrebna si mi.”, poruka mi stiže sinoć oko ponoći. I to od tebe, tebe na koga već duže vrijeme tek ponekad pomislim. Od tebe s kim sam se davno rastala. Od tebe koji si mi mnogo značio. Od tebe koga sam nekada voljela.
Naravno, budna sam i odmah vidim poruku. Gledam i ne vjerujem. U želucu mi se stvara guta i prestajem disati. Telefon lagano podrhtava u ruci. Knedla se penje u grlo. Momenat u kojem mi je mozak prazan, osjećanja ugašena. Postoji mobitel, poruka i ja. Svijet okolo je samo crna rupa u koju propadam. Šok. Odakle si izronio? Zašto?
Ne znam da li da ti odgovorim. Ne znam šta da ti odgovorim. Čak nemam ni onaj prvi nagon za nešto. Nesvjesno potežem za cigaretom i gledam njen žar u mraku. Misli mi se vraćaju na trenutak kada sam te upoznala. Bilo je mnogo tuge oko nas taj dan, kao i svakog narednog dok smo bili skupa. Ni dan danas mi nije jasno kako smo izdržali sve to i zašto smo se uopće trudili? OK, ja sam bila premlada da bih shvatila sve to, ali zašto ti? Ti, toliko stariji i zreliji od mene.
Sjećam se i našeg rastanka i boli koju nam je to prouzrokovalo. Sjećam se koliko sam željela da mi se javiš poslije toga. I jesi. Javljao si se. Javljala sam se i ja. Voljela sam te i tada. Ali zašto se sada opet javljaš nakon toliko vremena? Zašto misliš da sam još uvijek tu? Jesi li ti bio za mene? Ne znaš? Znam ja, nisi! Nisi bio tu kada sam te trebala, kada sam te željela. Nisi bio tu kada mi je bilo potrebno da me voliš!
Lagano me obuzima ljutnja. Ljuti me da misliš da imaš pravo na mene kad si već odavno otišao! Ljuti me da misliš da ti stojim na raspolaganju onda kad si sam odlučio da je s nama gotovo i da nema više “nas”. Vratio si se toliko puta. Svaki put sam te prihvatila. Prihvatila sam i tvoju odluku da odeš. Svaki prokleti put! Ali sad sam se i ja okrenula i nastavila. Ne stojim na istom mjestu čekajući da se vratiš. Neću se više nikad vratiti na to mjesto. To mjesto je bilo moj vlastiti pakao. Kada god si odlazio, nisam ti bila potrebna. Nisi me želio. Imao si milijun i jedan razlog zašto je to tako i prihvatila sam svaki. Mirno, bez drame. Poželjela sam ti sreću svaki put.
Šta sada hoćeš? Hoćeš da te zagrlim i kažem biće sve u redu? Hoćeš da vodimo ljubav i da ti skrenem misli s problema? Hoćeš li možda da ti nahranim ego? Šta, kojeg vraga želiš sada?! Eto, šta?
Eh, “ljubavi”, nećeš ništa dobiti od mene. Sada ja tebe ne želim u svom životu. Nemam potrebu da budem tu za tebe. Neću te grliti. Neću te tješiti. Neću ni spavati s tobom. Misliš da se inatim? Ne. Samo te ne želim i nije me više briga.
Molim te, nađi si neku kojoj ćeš kukati, koja će te slušati i vjerovati ti. Nađi si neku koja će te grliti i biti ti utjeha. Ja to više nisam niti ću ikada biti. Nećeš dobiti odgovor na poruku. Idi od mene!
Molim te, prestani se reinkarnirati u mom životu!
Amazonka
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!