Obožavam ljude kraj kojih se osjećam opušteno, kraj kojih sam ono što zaista i jesam, bez glume, bez lažnih oklopa, bez bojazni da će me povrijediti. Kraj onih koji me ne tjeraju da budem nešto što nisam, koji mi ne nameću svoja mišljenja kao pravila, koji me ne tjeraju da živim po društvenim normama.
Volim one kraj kojih se osjećam kao malo dijete, razigrano, vrckavo, bez straha od osude da se ponašam djetinjasto. Jer mi u tom trenu baš tako paše. Volim one koji me tješe kada sam loše, kraj kojih mogu satima plakati bez da mi kažu „prestani više s tim cmoljenjem“.
Volim one kraj kojih mogu biti ona koja je dotjerana do maksimuma i ona koja je u trenirci i tenisicama s kosom svezanom u rep, bez imalo šminke, u svom najopuštenijom izdanju. Kraj onih kraj kojih se ne moram dokazivati da sam neko savršenstvo, da sam najbolja. Volim biti kraj onih kojima mogu pokazati svoje rane, kraj kojih mogu biti slaba, u svom najgorem izdanju.
Ne volim kada sam u društvu osoba koje vole dominirati, praviti se važni, nametati svoja mišljenja kao jedina ispravna i točna, kojima je ego do neba i jedino i oni su najbolji. Osobe koje sebe smatraju boljima od drugih u bilo kojem smislu, poslovnom, prijateljskom, fizičkom. Koje misle da su superiornije od nas. Koje se u svemu nadmeću, u svemu žele biti najbolji. Koji vam uporno govore kako bi vi trebali živjeti i što je najbolje za vas, a oni sami žive pakao od života, žive ga po sasvim drugim pravilima od onih koje nameću vama. Od takvih pobjegnite koliko vas noge nose. Takvi vam samo crpe energiju, ljubav za životom, zdravlje, sreću. Crpe sve ono najbolje u vama, a sve samo da bi nahranili sebe. Svoj nezasitni ego.
Zato se ipak okrećem i zaustavljam jedino kod onih kojima se dajem ali mi se to maksimalno i vraća, tako da se njihova ljubav, energija i zadovoljstvo vraća. Vraća meni, ispunjavaju me mirom i spokojstvom. Osjećajem da sam uz njih voljena i željena. Da se moja pažnja njima vraća pažnjom meni.
Mičem se iz veza u kojima dajem ljubav, u kojima bezgranično volim, do neba i nazad, a dobijem „pljusku“ i spuštanjem na tlo. One u kojima nikada ništa dobro ne napraviš, one u kojima nikada ne cijeni koliko se daješ, što
i kako napraviš. U kojima osjećaš grč jer on te svako malo napada za nešto što nisi kriva, ne možeš biti opuštena jer ti svako malo prigovara kako si se to obukla ili zato što si se nasmijala nekome. Svaku tvoju riječ izvrće, tvoj postupak osuđuje. Želi dominirati u svakoj situaciji, i osjećaš se samo loše, manje vrijedno, dovede te do te mjere da osjećaš krivnju za svaki svoj postupak. Ne, ne želim veze koje me crpe, koje ne cijene davanje, ljubav i trud.
Volim i poštujem divne duše na svakom koraku, a ima ih. Samo otvori oči i gledaj svijet tim nježnim, toplim očima punima ljubavi. Jer, tako je lijepo živjeti u takvom svijetu bez oklopa, bez straha da će te netko pogrešno shvatiti. Volim osobe s kojima mogu da se smijem, osobe s kojima osjećam samo čistu radost. Osobe pred kojima ne osjećam nikakve komplekse, opreznost, osobe koje mi daju mir. S kojima mogu sjediti na cvjetnoj livadi, raširiti ruke, gledati u nebo i samo se smiješiti. I samo biti sretna, bez ikakvog razloga. Biti ono što jesam, ona ogoljena, prava ja.
Da, ja ne tražim savršenu osobu, već samo onu kraj koje ću se osjećati savršeno!
Vlasta Janton
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
