Isabel Allende: ‘Žene drage srcu mom’

Postoje ti neki autori s kojima se povežete i znate da ćete pročitati sve što oni napišu. Jednostavno se dogodi nekakav klik i pri pomisli na njihove romane uhvati vas onaj neki adrenalin, pozitivna trema koji vas tjeraju da posegnete za njima. Kod mene je to tako. Jedna od njih je Isabel Allende koja me osvojila Japanskim ljubavnikom i Dugom laticom mora.

Malo me pokolebala s Kćeri sreće, a još nisam pročitala njenu najhvaljeniju Kuću duhova. To ću brzo ispraviti. Ono što mene privlači ovoj autorici njena je umješnost da svojim iscrpnim tekstom čitatelju približi i najsitniji detalj. Ponekad to čak može biti i naporno, ali vrlo brzo nas prebaci u njen svijet, povijesne činjenice i neizmjerno zanimljive likove, od kojih su nerijetko glavne snažne i odlučne žene.

Roman posvećen ženama – borkinjama

Njen je posljednji naslov posvećen tim ženama, borkinjama za slobodu, za ženska prava i emancipaciju. Onima koje pokušavaju napraviti promjenu, pokrenuti revoluciju, podići glas za manje vrijedne, potlačene i pogurane. Allende nas u svome malenom, a toliko velikome tekstu suočava sa strahotama koje se i dan danas događaju u manje razvijenim zemljama, ali i onima na koje nikada ne bismo pomislile.

Allende priča o svome djetinjstvu, vlastitome ocu, patrijarhu kod kojeg se znalo gdje je ženi mjesto. Ne zamjera mu previše jer se tako živjelo, ali vrlo brzo se odmakla od njegova svijetonazora i odlučila promijeniti nešto, način na koji se muškarci i društvo odnose prema ženama, u svim aspektima. Puno progovara i o godinama te koliko smo sposobni biti produktivni i kreativni kada zađemo u treću dob.

Dok god budem mogla, mislim se vući po stubama do potkrovlja u kojemu pišem i provoditi dane zabavljajući se s pričanjem priča. Ako mi to uspije, starost me ne zabrinjava.

Isabel Allende

Činjenice koje nam donosi su zastrašujuće, brojke s kojima nas suočava tjeraju suze na oči, a najgore od svega je što se još uvijek o tome dovoljno ne govori, a sukladno tome ni ne djeluje. Mačizam i feminizam, dva pola suprotstavljena u njenim riječima sežu daleko u prošlost.

Neki baner

Feminizam postoji već dugo, ali ga se nije takvim doživljavalo. Mačizam se pokušava iskorijeniti, ali nažalost, teško. Možemo se samo nadati da malim koracima može doći do promjene. Neke stvari su duboko usađene u kulturu, tradiciju i vjeru.

Roman je na trenutke i vrlo duhovit, Allende nas provodi kroz njegove stranice neizmjernom stilskom lakoćom, pomalo netipičnom za ono što smo od nje navikli.

Ljepota kratkih, pitkih poglavlja

Poglavlja su kratka, eksplozivna i tjeraju na čitanje. Kao da se ne radi o publicističkom štivu već o najnajpetijem tekstu dobre beletristike. Vrlo je izravna, hrabra i odvažna, na trenutke i bahata i takva i treba biti. Njen glas može vrlo daleko stići i ukazati na mnoge probleme. Feminizam nije popularan pokret, on je ovdje već jako dugo, ali potisnut, skriven.

Isabel Allende: Žene drage srcu mom

Ovo je jedan od načina na koji možemo saznati što se događa oko nas. Jer događa se, ne samo u siromašnijim zemljama. Mnoge su žene stjerane u kut i u našim gradovima, u gradovima SAD – a, Velike Britanije i Japana. I zato “moćne” žene današnjice moraju istupiti i progovoriti. Allende se već dugo bori za prava žena i ne namjerava odustati.

Želimo svijet u kojemu ima ljepote, ne samo one koja se cijeni osjetilima, nego i one koja se zamjećuje otvorena srca i bistra uma.

Isabel Allende

Pripremite se na šokantne ispovijesti, ali i na Allendine tipične povijesne, autobiografske crtice kojima nas odvodi u svoj Čile, također prilično okrutan i nemilosrdan prema ženskome svijetu. Mene je ovo štivo naljutilo, rastužilo, ali i ohrabrilo, natjeralo na razmišljanje i promišljanje.

Još se jednom Allende dokazala kao majstorica pripovijedanja, ovoga puta u nešto drugačijoj formi, ali ponovno onog koje vas uhvati i ne pušta do posljednje riječi.

Izdavač: Vuković&Runjić

Čitam – gledam – slušam

Neki baner