Istinska vrijednost žene – Što to ona ima, a ja nemam?

Sjećaš li se one najljepše Barbike u dućanu, one s ljubičastom kosom, sirene? Ili je možda bila prva crna Barbika s afro frizurom, ona koja je nosila kupaći kostim ili je bila učiteljica ili astronautkinja koja je otišla na Mjesec umjesto Neila Armstronga? Sve djevojčice su sanjale o toj Barbiki, žudjele za njom. Bila je najskuplja. Postojalo je nešto posebno u toj plastičnoj lutkici, ona je predstavljala nedostižni ideal, prelijepo imaginarno savršenstvo. Mogla si je zamišljati kao najbolju prijateljicu. Razmišljala si, ako mi mama kupi tu Barbiku, možda će moje djetinjstvo odjednom zasjati. Ja i Barbie, ti i Barbie, bit ćemo najbolje prijateljice. Sve će opet biti dobro.

Tvoje igračke

Možda si dobila tu Barbiku i za trenutak tvoj svijet je postao ljepši, dok nisi poželjela nove patike za tjelesni, dok nisi počela težiti uspjehu u školi. Sve petice u dnevniku, odlično vladanje, željela si biti školska zvijezda. Željela si da ti plješću, da ti se dive, da roditelji budu ponosni na tebe.

No, nikada nije bilo dovoljno. Uvijek je nešto nedostajalo. Čini ti se da si cijelu mladost jurila da popuniš tu prazninu, da nadoknadiš izgubljeno, propušteno, da popraviš pogreške. Mislila si da ćeš biti bolja kad ispuniš ovaj ili onaj uvjet. I opet, nikada im nije bilo dovoljno dobro. Nikada tebi nije bilo dovoljno dobro.

Taj ružni osjećaj se uvukao pod tvoju kožu, ispod tvojih kostiju, šapćući ti na uho da nisi dovoljno dobra za ovaj svijet koji važe svaku manu i traži sve verzije perfekcije koje se mogu izmisliti.

Haljine, šminka, kozmetika, promjena izgleda, novi trendovi – sve te želje koje su te vukle ili još uvijek privlače. Nove diplome, edukacije, masterclassovi. Još jedan znanstveni rad, doktorska disertacija, novi projekti, promaknuće. I opet, nije dovoljno. Sve dok ne sagoriš, jer navečer se uhvatiš za sve to kao za štake, kao za invalidska kolica svog pomno sagrađenog identiteta.

Radila si naporno na svemu tome, znojila se u teretani, odrekla se mnogočega, uvijek si se trudila. Radila si na sebi, išla na terapiju, ali još uvijek nije dovoljno.

Potraga za nagradom

Što se dovraga desilo? Što mi fali? Pitaš se, zašto on nije odabrao mene? Zašto mi se nije javio? Zašto me ignorira? Zašto me prevario? Zašto me zamijenio? Opet nisam dovoljno dobra. Sve rane i traume iz djetinjstva, puberteta, rane mladosti projicirale su se i na tvoje ljubavne odnose.

Tražiš validaciju na pogrešnom mjestu, tražiš da taj “savršeni” muškarac napokon prizna koliko si ti pametna, vrijedna, marljiva, seksepilna, uzbudljiva i duhovita. Tražiš da on da neki pehar tvome radu na sebi i da on napokon razumije koliko si neprospavanih noći probdjela. Uvjerena si da on mora vidjeti kako se boriš sa svojim demonima i kompleksima. Ali on NEĆE. I točka.

I da, možda ima novu djevojku. Možda je krenuo dalje. I ti ga uhodiš po društvenim mrežama, gledaš sve te zgodne ljepotice, kome je lajkao, koga je zapratio. Čak se pitaš koje on to kvalitete traži i je li moguće da ti dobiješ te kvalitete u vezi izgleda, posla, životnog stila?

I da, mijenjaš se, ali opet ne radi sebe, nego da bi netko izvana, u ovom slučaju on, bio zadivljen tvojom osobnošću, snagom. No, je li to stvarno ili možda glumiš? Možda igraš sve te uloge da bi se osjetila dovoljno vrijednom. No, dok tako misliš i vjeruješ, nikada neće biti dovoljno.

Dvije strane medalje

Jedna od stvari koje moraš prihvatiti je da si ljudsko biće, ranjiva i krvava ispod kože. Tvoj um i tijelo podložni su bolestima, traumama, promjenama i starenju. Obična si i svakodnevna. A ponekad je u toj kolotečini i svjesnost da si prah, da nisi ovdje zauvijek, nešto zapravo prelijepo. Jer to će ti omogućiti da se ne sramiš svojih mana, nedostataka, propusta i pogrešaka.

Ne stidiš se dana kada, uplakana u prljavoj pidžami, jedeš sladoled i gledaš glupe filmove i srcedrapajuće pjesme. Ne kriviš sebe ako si zbog menstrualnih bolova propustila dan na poslu i odmarala se, prespavala cijeli kišni dan. Jednostavnost tih raspadnutih stanja veliki je blagoslov. Kada ne težiš tome da se istakneš i prihvatiš svoju ljudskost do srži, pronađeš istinsku slobodu.

Istinska vrijednost žene

Vrijednost žene često je procjenjivana kroz prizmu društvenih normi i očekivanja, no pravo bogatstvo njezine vrijednosti leži u njezinom unutarnjem putovanju ka osvješćivanju i duhovnom razvoju. Na tom putu žena ne samo da otkriva svoju snagu i svrhu, već postaje svjetionik mudrosti i inspiracije za druge.

Osvještavanje, kao prvi korak, podrazumijeva duboko razumijevanje vlastite prirode i prihvaćanje svih svojih aspekata – fizičkih, emocionalnih, mentalnih i duhovnih. Osviještena žena shvaća da je ljudsko biće sa svim svojim manama i vrlinama. Prepoznaje svoju ranjivost, ali i snagu koja iz nje proizlazi. Svijest o vlastitim ograničenjima i sposobnostima omogućuje joj da se suoči s izazovima života s hrabrošću i dostojanstvom.

Foto: Canva

Duhovni razvoj, s druge strane, predstavlja neprekidno nastojanje da se postigne dublje razumijevanje života i svojeg mjesta u njemu. To je putovanje ka unutarnjem miru, harmoniji i povezanosti s univerzalnom svjesnošću. Kroz meditaciju, molitvu, introspekciju i praksu zahvalnosti, žena razvija unutarnju mudrost i suosjećanje. Uči kako pronaći mir usred kaosa i kako postati svjetionik svjetlosti u tami.

Vrijednost jedne žene ne može se mjeriti vanjskim mjerilima, već se ogleda u njezinom unutarnjem bogatstvu, mudrosti i sposobnosti da voli i bude voljena. Osvješćivanje i duhovni razvoj otvaraju vrata tom unutarnjem bogatstvu, omogućujući ženi da živi život ispunjen svrhom, radošću i mirom. Kroz taj proces, ona postaje istinski dragocjena – ne samo sebi, već i cijelom svijetu.