Znam, opet te guši. Opet ti se vrti. I opet ti je muka. Moraš povratiti. I osjećaš težinu svoje bljuvotine kao da je to neki teški komad zbog kojeg će ti jednjak, grlo, krajnici prokrvariti a ti ćeš se ugušiti u toj krvi. Osjećaš miris svog povraćanja.
Gadi ti se. Ono sve što je on prepričao o tebi, kao njegovoj konkubini koju će drugi gledati sa strahopoštovanjem. Ajme, evo omče oko vrata, evo onog dobro poznatog tereta koje ne da se nameće, on se usiječe pod kožu i evo ga dolazi do kostiju.
Sve što je rekao, sve što je tražio, svaka ucjena i prijetnja bile su poput bičeva, poput ugašenih opušaka cigareta na goloj koži. I boli to. I peče ali nije ništa u usporedbi s ovim mirisom gađenja. Kao da se nalaziš u kanalizaciji a mizogina vrijeđanja te optužuju i guraju da se ugušiš u tom smradu patrijarhata.
Njegovi neželjeni dodiri, tvoje tupo ‘ne’ negdje na rubovima pameti. Dok te dira pitaš se što je ono svijest a što savjest? Koji je moj prokleti smisao dok živim u ovom paklu? Da odselim u onaj drugi pakao kojeg mi prijete od strane crkve ako ga ostavim i ne sačuvam obitelj? Kako se zovu naša djeca?
A što ako opet zatrudnim i iduće dijete bude moralo s nama dijeliti miris bljuvotine koju još nisam ispovraćala?
Velika, sretna obitelj
Usred jutra, kad sav „normalan svijet spava“ osim tvojih drugarica koje proživljavaju isti pakao, i dok se s noge na nogu, polako vučeš do kupaonice, kroz misli ti prolazi:
“Jebote, je nam stan velik, kako je fascinantno uređen… Da, mi smo bogata, sretna, velika obitelj. Ali jesmo li?”
“Kakav je to moj život? Je li to život? Mi, ‘velika, sretna obitelj.‘- prolazi tvojim mislima.
Padaš u mraku i osjetiš omču oko vrata. Sad te podigla pa lebdiš na putu do kupaonice. I evo tu si, gledaš rub školjke. Povraćaš gađenje, mržnju, oholost, ljutnju, opačinu, grijeh, krivnju, bol, žaljenje, kajanje, drhtavicu, znoj, krv i suze. Izlazi iz tebe i malo je lakše. Puštaš vodu i promatraš je, u želji da i ti s njom odeš umjesto da se vratiš u vlastiti pakao.
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.
