Povratak u grad nakon onog vikenda na selu bio je kao buđenje iz posebne vrste sna, ne onog koji završava kad otvorimo oči, već onog koji se nastavlja u stvarnosti. Svijet oko mene izgledao je oštrije, življe, kao da sam tek sada počeo istinski primjećivati teksture i nijanse.
Na poslu, kolege su primijetile promjenu. “Izgledaš nekako… smireno,” rekao mi je Karlo, onaj isti prijatelj koji mi je poklonio prvu knjigu. “Što se događa s tobom?”
Nisam znao kako objasniti, a da ne zvučim kao da sam se pridružio nekom kultu osobnog razvoja. Kako reći da sam otkrio da je put do duboke intimnosti kroz usporavanje, a ne ubrzavanje? Da užitak nije samo cilj koji treba postići, nego teritorij koji treba istražiti?
“Samo sam… naučio neke stvari,” rekao sam neodređeno.
Nasmijao se. “O, dakle knjiga je upalila! Moram reći Ani, ona ju je zapravo izabrala.”
Istraživanje
Te večeri, na putu kući, svratio sam u knjižaru gdje sam kupio dodatnu literaturu. Prodavačica me prepoznala.
“Kako napreduje vaše istraživanje?” upitala je s diskretnim osmijehom.
“Bolje nego što sam očekivao,” priznao sam. “Zapravo, pitao sam se imate li nešto… o muškoj ranjivosti u kontekstu intimnosti.”
Povela me prema drugoj polici, objašnjavajući usput: “Znate, mnogi muškarci dolaze ovdje tražeći tehničke savjete, kao da je erotika mehanički problem koji treba riješiti. Ali vi tražite dubinu, i to je rijetko.”
Dok sam prelistavao knjige koje mi je ponudila, naišao sam na odlomak koji me pogodio svojom jednostavnošću: “Možda je najveći erotski čin koji muškarac može ponuditi njegova spremnost da bude ranjiv, da napusti poziciju onog koji zna i kontrolira.”
Ta rečenica pratila me na putu kući. Ranjivost, riječ koju sam oduvijek povezivao sa slabošću, s nečim što treba sakriti ili prevladati. A sada se pojavljivala kao ključ za dublje iskustvo.
Blizina
Kad sam stigao kući, Matija je već bila tamo, pripremajući večeru. Prišao sam joj s leđa i nježno je zagrlio, ne iz navike ili kao uvod u nešto drugo, nego jednostavno zato što sam želio osjetiti njenu blizinu.
“Što je?” upitala je, okrećući se prema meni.
“Ništa,” odgovorio sam. “Samo sam te poželio osjetiti.”
Te noći, nakon večere, ispričao sam joj o svojoj posjeti knjižari, o ideji ranjivosti koja me intrigirala.
“Znaš,” rekla je, uzimajući moju ruku u svoju, “uvijek sam mislila da je tvoja snaga u tome što si stabilan, siguran, odlučan. Ali sad vidim da je tvoja prava snaga u spremnosti da budeš otvoren na novi način.”
“Nije lako,” priznao sam. “Sve što sam naučio o tome kako biti muškarac govori protiv toga.”
“A opet, čini se da upravo to tražiš,” rekla je tiho.
Te noći, našu intimnost obilježila je nova kvaliteta, moja spremnost da dopustim da me vodi, da budem onaj koji prima, a ne samo onaj koji daje ili uzima. Bilo je to otkriće, da predaja kontrole može biti čin dubokog povjerenja, a ne slabosti.
Foto: Canva
Ganutost
Sljedećih dana, eksperimentirao sam s tom idejom u različitom kontekstu. Dozvolio sam si da budem ganut filmom koji smo gledali, umjesto da zadržim uobičajenu stoičku fasadu. Podijelio sam s Matijom strahove o projektu na kojem sam radio, umjesto da glumim samopouzdanje koje nisam osjećao.
I svaki put, umjesto udaljavanja ili gubitka poštovanja koje sam podsvjesno očekivao, osjetio sam kako se naša veza produbljuje.
Jedne večeri, dok smo se spremali za spavanje, Matija me iznenadila pitanjem: “Sjećaš li se kako je bilo prije? Kad bi intimnost završila nakon… nakon orgazma?”
Klimnuo sam, pomalo posramljen sjećanjem na to koliko sam često jednostavno zaspao ili se okrenuo na drugu stranu, smatrajući da je sve gotovo.
“A sad,” nastavila je, “sad imam osjećaj da to nikad ne prestaje. Da je čitav dan ispunjen malim trenucima povezanosti koji se nastavljaju u spavaćoj sobi i izvan nje.”
Imala je pravo. Naša intimnost prestala je biti izolirana aktivnost i postala je kontinuum, način postojanja zajedno koji je prožimao sve aspekte našeg odnosa.
TREĆI DIO PRIČE “IZMEĐU KOŽE I DAHA” PROČITAJ OVDJE.
Zanimljivo je to s identifikacijskim pitanjima poput tko si, što si, gdje si, čime se baviš… Kako odgovoriti na njih? Hoćeš li početi nizati suhoparne, biografske etikete koje u biti ništa suštinski ne govore? Odgovor na pitanje tko sam ja, toliko je složeno da je na njega nemoguće dati odgovor s kojim možeš biti smireno zadovoljan. Mudri kažu, sve bliže i bliže prilaziš pravom odgovoru ako otkriješ što nisi. Tekstovi koje čitate, bave se upravo time.