Kako su mjeseci prolazili, moje razumijevanje erotike se produbljivalo, poput bunara koji postaje sve dublji što više se kopa. Otkrio sam da ono što sam naučio nije bila samo lekcija o fizičkom zadovoljstvu, nego o načinu postojanja u svijetu, prisutnijem, svjesnijem, otvorenijem za suptilne nijanse iskustva.
Jednog dana, sastao sam se s Karlom na kavi. Bio je to prvi put nakon dugo vremena da smo imali priliku za dublji razgovor. Nakon uobičajenih tema, pitao me o promjeni koju je primijetio.
“Ozbiljno, što se događa s tobom? Izgledaš… ne znam kako bih to opisao. Kao da si pronašao nešto.”
Dijeljenje iskustva
Razmislio sam o njegovom pitanju, nesiguran koliko mogu ili želim podijeliti. Ali onda sam se sjetio koliko je važno bilo za mene da pronađem riječi za ova iskustva, da ih izvedem iz svijeta tišine u svijet razgovora.
“Istražujem nešto,” rekao sam konačno. “Nešto o čemu muškarci rijetko razgovaraju.”
“Zvuči misteriozno,” nasmijao se. “O čemu se radi?”
“O erotici,” odgovorio sam. “Ne o seksu u uobičajenom smislu, nego o… produbljivanju iskustva. O pronalaženju nove vrste prisutnosti u intimnosti.”
Očekivao sam šalu ili nelagodu, ali umjesto toga, vidio sam kako se njegovo lice mijenja, postaje ozbiljnije, zainteresiranije.
“Znaš,” rekao je tiho, “Ana i ja smo u krizi već neko vrijeme. Sve je postalo tako… predvidljivo. Mehaničko. Pitao sam se je li to jednostavno sudbina dugih veza.”
“Nije,” rekao sam sa sigurnošću koju nisam znao da posjedujem. “Postoji mnogo više od onoga što nam kultura govori o muškoj seksualnosti.”
Razgovor koji je uslijedio bio je jedan od najiskrenijih koje sam ikad vodio s muškim prijateljem. Govorio sam o svom putovanju, o knjigama koje sam čitao, o otkrićima koja sam dijelio s Matijom. A on je slušao s pažnjom koja me iznenadila.
“Mogu li posuditi neke od tih knjiga?” upitao je na kraju.
“Naravno,” odgovorio sam. “Ali moram te upozoriti, one mijenjaju stvari. I to ne samo u spavaćoj sobi.”
Prostor za muškarce
Te večeri, razmišljajući o našem razgovoru, shvatio sam koliko nedostaje prostor za muškarce da razgovaraju o ovim temama. Ne o tehnikama ili osvajanjima, nego o dubini iskustva, o ranjivosti, o načinima na koje naša seksualnost može biti izraz našeg najdubljeg sebstva.
Ispričao sam Matiji o razgovoru. Slušala je pažljivo, a onda rekla: “Znaš što je predivno? Da si pronašao nešto toliko vrijedno da to želiš podijeliti s drugima.”
“Misliš li da će me razumjeti?” upitao sam, nesiguran.
“Neki hoće, neki neće,” odgovorila je. “Ali važno je da si započeo razgovor.”
Sljedećih tjedana, primijetio sam suptilnu promjenu u Karlovom ponašanju. Bio je prisutniji u razgovorima, otvoreniji u izražavanju emocija. I jednom prilikom, spomenuo je uzgred da su on i Ana “pronašli novi način povezivanja”.
Taj mali trenutak potvrdio mi je nešto što sam počeo sumnjati, da moje osobno iskustvo nije bilo izoliran slučaj, nego odraz šire mogućnosti koja je dostupna svima koji su spremni istražiti je.
Foto: Canva
Pisanje o putovanju
Jedne večeri, dok smo Matija i ja sjedili na balkonu, gledajući zalazak sunca, upitala me: “Jesi li ikad razmišljao da pišeš o svemu ovome?”
“Kako to misliš?”
“Pa, o svom putovanju. O tome kako je započelo s onom knjigom, i kamo te dovelo. Mislim da bi to moglo značiti mnogima.”
Ideja me iznenadila, ali istovremeno i zaintrigirala. Pisati o nečem tako osobnom, tako intimnom, činilo se istovremeno zastrašujuće i privlačno.
“Možda,” rekao sam. “Ali kako govoriti o nečemu što je toliko teško uhvatiti riječima?”
“Možda upravo tako,” odgovorila je. “Priznajući da riječi nikad ne mogu potpuno obuhvatiti iskustvo, ali da ipak vrijedi pokušati.”
Te noći, nakon što je Matija zaspala, ustao sam iz kreveta i sjeo za radni stol. Otvorio sam prazan dokument i napisao naslov: “Između kože i daha”. A zatim, polako, počeo pisati svoju priču, ne kao vodič ili manifest, nego kao svjedočanstvo o putovanju koje je započelo jednom knjigom, a odvelo me mnogo dalje nego što sam mogao zamisliti.
Dok sam pisao, shvatio sam da je ovo vjerojatno najvažnija lekcija koju sam naučio, da erotika nije samo o užitku tijela, nego o buđenju duha. O pronalaženju puta natrag do sebe kroz dodir, kroz dah, kroz trenutke duboke povezanosti s drugom osobom. I da taj put, jednom kada ga otkrijemo, mijenja način na koji vidimo i osjećamo sve drugo.
PETI DIO PRIČE “IZMEĐU KOŽE I DAHA” PROČITAJ OVDJE.
Zanimljivo je to s identifikacijskim pitanjima poput tko si, što si, gdje si, čime se baviš… Kako odgovoriti na njih? Hoćeš li početi nizati suhoparne, biografske etikete koje u biti ništa suštinski ne govore? Odgovor na pitanje tko sam ja, toliko je složeno da je na njega nemoguće dati odgovor s kojim možeš biti smireno zadovoljan. Mudri kažu, sve bliže i bliže prilaziš pravom odgovoru ako otkriješ što nisi. Tekstovi koje čitate, bave se upravo time.
