Godinu dana kasnije, moj rukopis je postao knjiga. Mala, neugledna knjiga koju je objavila lokalna izdavačka kuća, bez velikih očekivanja. Ali ono što je uslijedilo iznenadilo je i mene i izdavača.
Pisma su počela stizati, od muškaraca svih dobnih skupina, iz različitih sredina. Muškaraca koji su pronašli sebe u mojim riječima, koji su prepoznali glad za dubljim iskustvom koju dosad nisu znali artikulirati.
“Vaša knjiga dala mi je riječi za nešto što sam oduvijek osjećao, ali nisam znao kako nazvati,” pisao je jedan čitatelj. “I još važnije, dala mi je dopuštenje da istražim dijelove sebe koje sam predugo zanemarivao.”
Dublja povezanost
Pronalazim se kako često razmišljam o tom putovanju, kako je započelo kao potraga za boljim seksualnim iskustvom, a preraslo u nešto mnogo veće. Kako me je odvelo ne samo do dublje povezanosti s Matijom, nego i do autentičnijeg odnosa prema vlastitom tijelu, vlastitim osjećajima, vlastitoj kreativnosti.
I možda je najvažnija lekcija bila upravo ta, da erotika, kad je shvatimo u njenoj punoj dubini, nije odvojena od ostatka života. Ona je način postojanja, način percepcije koji preobražava svakodnevno u izvanredno.
Jedne večeri, održavao sam mali razgovor u lokalnoj knjižari. Prostorija je bila puna, što me iznenadilo. Nisam očekivao toliko zanimanje za temu koja je još uvijek bila svojevrsni tabu, posebno među muškarcima.
Nakon što sam govorio o knjizi i pročitao nekoliko odlomaka, otvorio sam prostor za pitanja. Ruke su se digle, neke oklijevajuće, druge odlučno.
“Kako ste se usudili?” pitao je jedan muškarac srednjih godina. “Kako ste se usudili pisati o nečemu tako osobnom, tako… ranjivom?”
Zastao sam, razmišljajući o tom pitanju. “Mislim da je došlo do trenutka kada je cijena zadržavanja tih uvida za sebe postala veća od cijene njihova dijeljenja,” odgovorio sam konačno. “I shvatio sam da ako ja osjećam tu glad za dubljim iskustvom, vjerojatno nisam jedini.”
Priče i otkrića
Bio sam u pravu. Nakon događaja, mnogi su mi prilazili, željeći podijeliti svoje priče, svoja otkrića. I u tim razgovorima, osjećao sam kako se stvara nešto važno, novi prostor za razgovor među muškarcima, razgovor koji nije bio ni konfesionalan ni hvalisav, nego jednostavno iskren.
Te noći, vrativši se kući, našao sam Matiju kako čita moju knjigu, iako ju je već pročitala u rukopisu.
“Što radiš?” upitao sam, iznenađen.
Podigla je pogled, s osmijehom koji je odavao neku tajnu. “Čitam o nama,” rekla je. “I razmišljam o tome koliko smo daleko došli.”
Sjeo sam pored nje, uzeo knjigu iz njenih ruku i pročitao odlomak na koji je upravo naišla: “Možda je najdublja erotska istina ta da nikada nećemo u potpunosti poznavati onog drugog, i baš u tom prostoru nepoznatog leži beskrajna mogućnost za otkriće.”
“Misliš li to još uvijek?” upitala je tiho.
“Više nego ikad,” odgovorio sam. “Svaki put kad pomislim da sam te upoznao u potpunosti, otkrijem novi sloj, novi aspekt tebe koji me iznenadi.”
“I to je ono što održava vatru,” rekla je. “Ta spremnost da uvijek iznova budemo novi jedno za drugo.”
Foto: Canva
Evolucija
Bila je u pravu. Nakon svih ovih godina, nakon svih otkrića i transformacija, naša intima nije postala predvidljiva ili dosadna. Umjesto toga, evoluirala je u nešto bogatije, slojevitije, kao dobro vino koje s vremenom dobiva dubinu i karakter.
A putovanje se nastavlja. Svaki dodir, svaki pogled, svaki šapat i dalje nosi potencijal za novo otkriće. Jer erotika nije destinacija koju treba dostići, već teritorij koji treba neprestano istraživati.
Ponekad se sjetim prvog dana, kad sam skeptično listao knjigu koju mi je Karlo poklonio. Kako nisam mogao ni zamisliti putovanje na koje će me odvesti. Kako nisam mogao predvidjeti da će potraga za boljim seksualnim iskustvom prerasti u duboko preispitivanje cijelog mog odnosa prema tijelu, prema užitku, prema intimnosti.
To je bila moja priča. Koja je vaša?
ŠESTI DIO PRIČE “IZMEĐU KOŽE I DAHA” PROČITAJ OVDJE.
Zanimljivo je to s identifikacijskim pitanjima poput tko si, što si, gdje si, čime se baviš… Kako odgovoriti na njih? Hoćeš li početi nizati suhoparne, biografske etikete koje u biti ništa suštinski ne govore? Odgovor na pitanje tko sam ja, toliko je složeno da je na njega nemoguće dati odgovor s kojim možeš biti smireno zadovoljan. Mudri kažu, sve bliže i bliže prilaziš pravom odgovoru ako otkriješ što nisi. Tekstovi koje čitate, bave se upravo time.
