Stiglo vrijeme za novu kolumnu, a meni umjesto neke pogodne teme u glavi popis namirnica za sutrašnji ručak.
Kronično sam neispavana. Nemam podočnjake jer imam dobre gene, ali ih osjećam pod kožom. Oči mi se konstantno sklapaju i time mi daju znak da su umorne, a ne mogu im dozvoliti da se zatvore jer još imam brdo stvari za napraviti. Novo pravilo koje sam si uvela je da ništa ne ostavljam za sutra, jer to samo znači da ću sutra imati još više obaveza. Mogu ja da odgađam, ali što da si uništavam psihu, kada znam da će me peti dan to sve dočekati na hrpi, da se riješi za dva sata, što je nemoguće. Zapravo, moguće je, ali uz to ide mogućnost da sami sebe nećete prepoznati u ogledalu, nakon tog haosa.
Ustajem se k’o navijena svako jutro u isto vrijeme, prije nego alarm zazvoni i bude mi baš krivo, jer je to 20 minuta sna manje. Nemam pojma kako mi uspijeva da preskočim prvu jutarnju kavu, onu u 07:30, i baš mi nije jasno da nemam potrebe za njom. Sada je napravim oko 09:00, s tim da je pijuckam do podne, jer zaboravim i da sam je napravila.
Ukinula sam sama sebi fbk, u nadi da ću imati više vremena da ga posvetim sebi, a ja se posvetila poslu maximalno. I da bude još čudnije, uvijek si tražim još nešto da napravim, znate, kad sam već slobodna i kada nemam pametnijega posla.
Jučer sam počupala obrve. Danas sam išla kupovati kartu za kući i usput si kupim farbu za kosu, čisto da me se moji ne prepadnu kad me ugledaju. Eno farbe preko puta mene na ormariću, zove me, ali je ignoriram, jer imam puno pametnijeg posla od prekrivanja izrasta, od 10 cm, na glavi.
Neka. Polako. Svakako me nitko neće vidjeti ovdje u ovoj zabiti, kome da se čakmačim!?
– “Sebi budi lijepa!”, šapuće onaj glasić iz dubine duše, ali redovno ga ušutkavam. Najljepša sam za kreveta.
Krenula sam i na neku kao dijetu, neki dan, i jučer si kupim 1kg nutelle, za slučaj ako upadnem u krizu.
Dobila sam od šefice preparate za raščešljavanje kose, jer misli da mi je kosa suha, a ne zna ona da su uzalud svi oni preparati ako ne uzmem četku u ruke i ne rasčešljam kosu – što ne volim da radim. Ja volim biti čupava. Kada se počešljam, isto k’o da sam ćelava, eto, tako se osjećam bez obzira što imam dugu kosu, nemam volumen. Ja pravim volumen tako što se ne češljam i odlično mi to stoji, sve dok me mater ne ugleda i ne kaže mi je kosa k’o navojak drače. Svaki put me tom izjavom ubije u pojam. Onda ja uzmem najvećeg neprijatelja (četku), plačem, pokušavam da rasčešljam kosu, govoreći njoj, da mi to nikako nije trebala reći i da drugi put mi ne govori. Mater je u Hercegovini, a sada ovdje u Austriji imam šeficu koja me na to upozorava.
Stranicu na fbku “Thinking Out Loud By Daša”, mislila sam obrisati ili prepustiti nekoj od kolegica, pa me moja Klemi nagalamila i rekla da će je ona voditi dok se ne priberem. Samo se pitam šta li ispisuje, jer poznajući nju, nešto je blesavo u pitanju. Ekipi koja prati stranicu neće biti dosadno, to tvrdim sa sigurnošću i sa dozom straha zbog sadržaja objave, ali joj jako vjerujem, tako da neću da se brinem.
Upravo sam shvatila da je moja visina (176cm) ista kao datum rođenja (17.6.) i to mi je baš fora.
I sračunala sam da sam da sam već skoro 13 godina crnka, točnije, od prvog srednje, i to je baš, baš puno godina!
Sada idem da spavam, ne mogu više da gledam i žao mi je što vam nisam mogla ispisati ništa pametno. Drugi put bit će bolje. Svečano Vam obećavam!
Daša
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
