Ispričat ću vam nešto o sebi, bit će malo čudno, ali ovo je isključivo moj stav i ne osuđujem nikoga tko radi suprotno, ali ga možda ne razumijem, kao što netko neće razumjeti mene.
Ja vam se bojim lijekova, i nije bitno kakvi su i za što su – bojim se. Svatko normalan ih se boji, ali poznam i one koji se boje biti bez lijekova. Ne vjerujem doktorima, jer oni jednostavno za sve ti ćušnu u ruku lijek. Od kada mogu samostalno da odlučujem, ne sjećam se da sam popila išta jače od paracetamola ili pola kafetina, i to samo u situacijama kada mi glavobolja ne prođe ni nakon četiri sata. Glava me zaboli dva puta godišnje i to od ta dva puta, samo jednom mi treba paracetamol.
Bolio me je želudac prije tri mjeseca, i šefica mi je davala neke tablete i ja odbijem uz izgovor da mi možda nije želudac, da neću na pamet da uzimam. Odvedu me doktoru, objasnim kako mi je teško poslije jela, i da imam osjećaj kao da mi kamen stoji, a on ti meni, ni pet ni šes’, fino da tablete da pijem pola sata prije jela. Kupim ja to, jer bi me ubili da nisam kupila, ali nisam ih pila. Bacala sam ih u WC šolju i glumila da ih pijem, samo da me ne galame. Umjesto tableta, izmjenim način prehrane i naravno, problem nestane.
Kakva mi je pomoć to što mi je dao tablete? Zamislite da sam ja odlučila da pijem te tablete, koje bi mi “vjerujem” pomogle, a da sam se nastavila isto hraniti, to bi samo značilo da bi nastavila piti te tablete, tko zna do kada. Jer, da se nisam potrudila promijeniti prehranu, osudila bi se na tablete. Nakon određenog vremena tijelo i psiha bi mi se naviknuli, da ne kažem, “umislili” da ne mogu bez njih i eto ti belaja.
Jednom me boljelo uho, i odem doktoru koji mi kaže da imam upalu uha, i automatski dobijem kapi. Toga se nisam plašila, pa sam ih koristila, ali bol nije prolazila, dok nisam shvatila da ja džaba kapim kapi u uho, jer, zapravo mi je nicao zub. Osmica. Nikakvu ja upalu uha nisam imala, ali hvala dokturu na tvrdnji.
Imam jako kvalitetne zube, i prezbijeni su, a kako mi je osmica iznicala, nije bilo mjesta za nju. Imala sam upalu, i zubar mi je dao antibiotike, i rekao mi da kada mi prođe upala, dođem na vađenje zuba. Mama mi kupi antibiotike, a eno kutije, netaknute i sada na polici iza knjiga. Bolilo me je, ali umjesto antibiotika, uzela sam vunenu čorapu, zagrijala je i prislonila na lice, i svaki put bi to ponavljala kada bi mi bol počela i pomagalo mi je. Upala prošla, odem na vađenje osmice, i isto dobijem neke tablete protiv bolova, ali ni njih nisam pila i nisam imala velikih problema. Sve u svemu, smatram da je bolje nekada malo pretrpjeti, nego li se kljukati tabletama. Ne kažem ja, imaš ti situacija u kojima su ti tablete neophodne i ne možeš bez njih, poštujem to. Moj je problem očito što više vjerujem onim starim bakama i djedovima i njihovim receptima koji su na prirodnoj bazi.
Od pokojneg djeda sam naslijedila jako puno knjiga o ljekovitom bilju. U svakoj je opisan način pripreme za određen problem i vjerujte, do sada, svaki taj stari savjet mi je bio od pomoći. Nekako, uvijek idem prirodnim putem, a ako stvarno ne funkcionira tako, možda i pristanem na lijekove.
Prije dosta godina, jedan je čovjek na televiziji, u nekoj emisiji, rekao: “Doktori su za svaki lijek izmislili neku bolest!”, i to mi se tako urezalo u glavu, da svaki put, kada se, skoro, pa odlučim za tablete, ta rečenica spriječi, jer ima itekako smisla. Zapravo je jezivo koliko smisla ima. I evo, svaki dan možemo pročitati neka svjedočanstva od znanstvenika i doktora, neke zastrašujuće informacije o štetnosti lijekova i injekcija.
Znate li da je za liječe SVIH bolesti potrebno od 150 do 200 vrsta tableta? – to su vam podaci iz Svjetske zdravstvene organizacije. Da li znate koliko vrsta tableta nude farmaceutske kompanije? – preko 10 000 različitih vrsta lijekova. I sada ti meni reci da je njima u cilju da nas izliječe!? Gdje će s tim tabletama? I onda nekako upotrijebiš zdrav razum i shvatis da kada odes doktoru zbog nekog, reći ću banalnog problema (ružno zvuči, ali mislim na najjednostavniji problem), a on ti propise nekoliko vrsta tableta, odmah budi svjestan da od svih tih ti trebaju samo jedne, ili čak nijedne, ali u dogovoru sa farmaceutskim kompanijama, trude se da zarade što više i da prodaju što veći broj lijekova.
Čast izuzecima, ali stvarno mi djeluje ponekada da oni nemaju cilj da nas izliječe, nego da zarade.
Ovdje se isključivo obraćam mlađim generacijama, jer znam da su u starosti potrebni određeni lijekovi jer je organizam oslabio.
Sjećam se jedne cure, koja je mojih godina i trenutka kada je otvorila svoju torbicu. Bila je krcata kutijama lijekova. Od antidepresiva do lijekova protiv bolova i to me baš šokiralo. Poznam curu jako dobro i znam da je imala stresno razdoblje, ali zar je jedini način krcanje tabletama, kako bi ti bilo bolje? – mislim da postoji jako puno drugih načina i da nekom tako mladom, tablete, trebaju da budu zadnji izbor.
Koliko je samo lijekova povučeno sa tržišta, jer su zbog njih izazvane ogromne nuspojave. Koliko sam samo primjera čula kada doktor propiše lijekove, pa nakon nekoliko godina korištenja istih, pacijentu se stanje ne promijeni i onda otkriju da problem leži u sasvim drugom mjestu i da je pacijent uzalud konzumirao te tablete. Zbog prevelikog korištenja istih, zubi su oslabili i slično. Umjesto da pomognu, unazade te. Opet kažem, čast izuzecima, ali nekada stvarno djeluje da bubaju na pamet i daju dijagnoze koje ne potkrijepe dokazima.
Prije dvije godine, prijateljica nas je zamolila da molimo grupno molitvu Božanskog Milosrđa, jer je jedna njena poznanica odlučila zadržati dijete, za koje je 5 doktora prognoziralo Downov sindrom i reklo da je bolje da pobaci jer će biti težak slučaj.
Prvo, ne volim kada doktori izigravaju “Boga” i predlažu takva strašna rješenja. Mi smo molili svakodnevno, do kraja njene trudnoće. Žena se porodi, dijete zdravo, bez mane. Zamislite samo izraze na licima doktora koji su joj predlagali da ubije vlastito dijete. Užas.
Internet je krcat takvim svjedočanstvima, oko sebe zasigurno imate sličnih primjera, a možda ste nešto poput ovoga i sami prošli. Toliko je žena i muževa kojima su rekli da nikada neće imati djece, pa sam u svojoj okolini držala u rukama i smješkala se djetetu za koje su im rekli da ga nikada neće imati.
U nekim slučajevima su određeni lijekovi neophodni i određene odluke donešene jer nije bilo drugog izbora (navodno) i poštujem to.
Znam i masu slučajeva u kojima su doktori spasili nečiji život, ali samo kažem, da je bolje da za neke banalne probleme ne unosimo u svoj organizam lijekove, ako već postoji prirodan način liječenja koji je Bog za nas stvorio i namijenio.
Uostalom, koliko su lijekovi “dobri” govori činjenica da na uputstvima svakog lijeka stoji upozorenje o mogućim nuspojavama. I ako baš toliko hoće da nas liječe, zašto nam daju nešto bi nam moglo dodatno naštetiti? Previše sam skeptična po pitanju svega toga i često isčitavam i slušam o takvim stvarima, i vjerujte, više, ma puno više negativnih stvari sam čula, nego li pozitivnih i kako da budem mirna?
Daša
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!