Jedna od nas: Do tridesete ću, ali se dogodio život!

Sjećate se doba kada ste maštale da ćete ostvariti mnogo svojih snova i ambicija do tridesete godine? I na privatnom i na poslovnom planu i sve će izgledati tako savršeno. Diplomirat ćete do 22, dotad ćete već biti vezi, kada diplomirate, naći ćete posao i do 23 godine ćete se vjenčati.

Do tridesete ćete imati dvoje prekrasne dječice, dječaka koji će imati njegove oči i dar za matematiku i djevojčicu koja će biti vaša najbolja prijateljica. Živjet ćete u predgrađu i imati pse i mačke a možda ćete dobiti priliku da uzgajate vlastito voće i povrće jer ne želite trovati sebe i svoju dječicu genetski modificiranom i prerađenom hranom koja ispija našu pamet i truje naš organizam.

Vi i vaš muž ćete svako dvije godine sebi i djeci priuštiti romantično putovanje jer želite upoznati druge kulture i svoju djecu učiti vrijednostima bogatstva i različitih kultura. Svaka od nas je imala zacrtani scenarij, kako će njen svijet izgledati, s kim će biti, koji posao će raditi.

U međuvremenu se dogodio život, splet okolnosti,događaja i doživljava, promjene. Neke od nas jesu ostvarile sve to, neke djelomično, a neke od nas više nikad neće biti iste i hvala Bogu da je tako.

Jedna od nas…

Jedna od nas se jesu udale za ljubav iz srednje škole, fakulteta i s njim dobile djecu. Jedna od njih su kasnije razvele jer se mišljenja i životna iskustva nisu poklapali. Kako to zovu? A, da, nepomirljive razlike su ih razdvojile.

Neki baner

Možda, jer je bila veoma romantična i mislila da će se njegove mane pretvoriti u vrline. Da neće doći do nemara bračnih, obiteljskih i radnih dužnosti. Sve se to pretvorilo u kolotečinu i naviku. Ružnu naviku. I onda je puklo.

Jedna od nas je uspjela sačuvati brak, djecu i posao jer je jednostavno opsjednuta kontrolom i idejom da sve mora biti precizno poput njenog stola u studentskom domu, na kojem je rješavala najkompliciranije zadatke iz elektrotehnike. Ostala je trudna i po treći put, nažalost, treće dijete je dobilo autizam. Stvorio se problem u prilagođavanju zahtjevnoj okolini. I onda je shvatila da svijet nije podijeljen na bijelu i crnu polutku.

Jedna od nas su bile silovane s 19. na prvoj godini faksa, pored obližnjeg parka, u blizini crkve, oko pet sati poslijepodne. Nitko ih nije čuo jer je udarcem onesviještena. Napravila je abortus jer nije imala resursa za egzistenciju, niti emotivnu, niti materijalnu.

Jedna od nas
Photo by Kevin Lee on Unsplash

Nakon oporavka na psihijatriji, nastavila je faks, završila, upisala i drugi, a sada piše doktorat. Do 27 godine se bojala muškog dodira, jer, silovanje nije šala, to je poput tumora, koji se metastazira i ostavlja traume po cijelom tijelu, zapravo, nekad pukne iznad kože i stvara rane. Nije lako. Jedna od nas je napisala knjigu.

Jedna od nas je uspjela studirati u inozemstvu, proputovati svijet. Kružile su glasine da se kurva po inozemstvu, a to su pričali ljudi koji su bili ljubomorni na njen entuzijazam i životni stil, udisanja zraka punim plućima. Jedna od nas je umrla od leukemije.

Kad ti planiraš, Bog se smije

Dobro je imati planove, ciljeve i načine za ostvarivanje istih. Za svaki slučaj, dobro je imati i back up planove, ako u prvom nešto krene krivo. To je sve ok, ali život se dogodi negdje između, u onoj crti između redova pomno napisanog životnog plana i programa. U međuvremenu rastemo, uspinjemo se, padamo, pa se opet dižemo, gradimo nešto novo, učimo i mijenjamo se. I ne smijemo zanemariti korake. Život je proces. Smrt je sekunda.

Dobro je planirati poslovne ciljeve ali u životu treba kreirati, znati zastati, diviti se trenutku, jer je sve prolazno. Sve se mijenja. Zato treba uživati u sitnicama jer su one najdragocjenije, pune topline, ljubavi, nježnosti, pune divljenja i čuđenja. Prema drugima, prema prirodi i prema sebi. Dok planiraš, ovo ću i ovu ću do tada jer imam rok, zaboravljaš da sve u životu ima rok trajanja. Brak, obitelj, bolest, život, posao, karijera, putovanje, sreća. Sve će završiti. Doći će i novo.

Zato ne treba žuriti s planovima jer možemo sagorjeti u nastojanjima da nešto postignemo da se nekome dokažemo i pokažemo. A jedino treba ulagati u ono što nas čini ispunjenima i u tome je sva suština postojanja.

Neki baner