Je**m ti život ali sa šljokicama: Big Biznis

Draga bilježnice, evo mene! Da ne misliš da sam te zaboravila. Nisam, nisam. A imam ti toliko toga za ispričati. Da imaš guzicu, pala bi na nju, ali nemaš. Ajmo mi ispočetka. Zakaj sam prestala pisati u tebe?

Prvo i osnovno, mala beba. Znaš kak’ to ide. Drugo, ova moja dva tulipana. Familija na prvom mjestu! E, a sad se pripremi za padanje na papirnato dupe! Pokrenula sam biznis. Prvo sam si nekako mislila da budem blogerica. Nije prošlo. Izgleda da je moja životna filozofija preuvredljiva za pekmeze. Znači, prvo je to propalo.

Onda sam došla na ideju da se uključim u onu prodaju šminke iz kataloga. Jebi ga, nije prošlo. Na prvoj prezentaciji sam stavila tu fasadu na lice i natekla ko da su me izbole ose. Navodno ne možeš prodati nešto što vidno izaziva alergijske.

Nakon toga sam iz nekog vražjeg razloga zaključila da bi možda bilo pametno postati Yubito influencer. Snimila je desetak videa kako pjevam. Pustila ja to u javnost. Jebi ga, bilo bi dobro da mi je netko prije rekao da zvučim kao podrapana kosilica, a ne ko’ J.Lo. eto, Blaž i dalje tvrdi da imam milozvučan glas. Nisu njemu sve na broju.

Neki baner

I sad dolazimo do onog najbitnijeg. Pokrenula sam firmu! I to ne bilo kakvu. Prokljuvila sam kaj našem društvu neophodno treba! Istjerivanje duhova i demona. Firma se zove „Šteforcizam d.o.o.“

Prvo sam nabavila tamjan, raspela i posušila koprive iz svekrvinog vrta. Ne pitaj me zašto koprive. Svaki dobar bizniser ima svoje trikove. Nakon toga sam okačila oglas u lokalne novine i vidi vraga, od prvoga dana telefon zvoni ko mutav. A sad dolazimo na dio zašto ti opet pišem.

Bilježnice moja draga, kako su ljudi glupi, pa to nisu istine. Evo ti samo primjer mojega prvog posla. Zvoni telefon, ni pol sata nakon kaj su novine izašle na kiosku. Zove me susjed Tonč koji živi na drugome kraju sela pored moje frendice Ane.

„Jesam dobio Šteforcizam? Pomagajte, ak Boga znate!“

„Dobar dan, gospon. Kako vam možemo pomoći. Radimo sve, od istjerivanja vraga, do posvećivanja frižidera.“

„Ma, vrag ti frižider! Već skoro mjesec dana mi demon opsjeda tavan!“

„Demon? Kak to mislite, sused?“

„Svaku vražju noć me budi u tri po noći. Točno u tri! To nabija, to gazi ko da ima kopita. Velim vam, sam vrag je gore! Pa ne usudimo se više ni proviriti. Sin i snaha misle da smo skrenuli i samo odmahuju glavom. Pomognite, ak Boga znate.“

I tako, ja ugovorila s ljudima da ću doći čim se smrači. Blaž je obećao da bude pričuvao klince ak se probude i ja krenula na prvi posao. Jebi ga, nisam baš promislila dobro jer mi nije palo na pamet da bi se mogla usrati od straha. Al’ novci su novci, a demoni su demoni. Opremila se ja svetom vodicom, drmnula jednu svetu rakijicu. Uzela suzavac, jer jebi ga, demone možeš kao otjerati suzavcem. I krenula k susjedu Tonču. Prošlo je dva po noći, a on i žena su me pričekali ispred kuće. Pokazali oni meni fino ljestve koje vode na tavan, da ne budim snahu i sina. Poslala ja njih u krevet i popela se na tavan. Prvo što je moje istraživačko oko primijetilo je to da su gore imali oko sto para domaćih kobasica i jedno deset šunkica. Rekoh, demon ima stila jer je jedna šunka fino naglodana.

I tako, smjestila se ja u kut tavana, u mrak, izvadila križ i stavila Blaža na brzo biranje. Drek mi se smrznuo od straha. Rekoh, jebo te vrag glupi Štefica, u kaj si se uvalila. Em ganjaš pizdarije po tuđim tavanima, em ti je zbog toga porezna za vratom. Ali, tu sam gdje sam i kaj sad.

Prošlo je dvadeset minuta. Ja već počela polako spavati, kad ono, čujem ja neko komešanje po stepenicama. Jedino kaj sam uspjela je prdnuti od straha i prigrliti si raspelo. Otvaraju se vrata i čujem korake. Netko stane u mraku. I opet. Tras. Čujem ja kako ljestve s vanjske strane škripe. Mislim si, jebo me pas mutavu, pa tu su dva demona!

Je**m ti život ali sa šljokicama: Big Biznis

Sva sreća da je bila mjesečina. Od jednom mi je laknulo. Vidim ja dva demona kak’ se žvaljakaju nasred tavana, ispod osušenih kobasica. Kakvi vražji demoni. Traume, eto što! Uspostavilo se da je demon Tončeva snaha koja se, khm, mrči sa susjedom Jankom na tavanu svaku noć nakon što joj muž zaspi. I di se oni hebu?! Na nekakvom drvenom sanduku točno iznad Tončeve spavače. Pa nije čudo da je siromah čuo kopita!

Ajde, bila sam toliko normalna da sam im samo skoro izazvala srčani kad sam šapnula iz mraka „Bit’ ćete moji.“ Onako fino demonskim glasom. Malo je reći da su se razbježali ko’ žohari kad upališ svjetlo. Tonču sam rekla da sam demona istjerala i da ako ga opet čuje nek’ samo ode na tavan i baci petardu. Zahvalio mi se i platio još i bonus.

Mogu reći da nije ovo loš biznis. Naprotiv. Razmišljam o tome da čak i zaposlim još nekoga. Evo, dok ovo pišem, imam ponudu za dva istjerivanja vraga. Jedno istjerivanje iz motokultivatora koji ne pali, drugo iz mačke koja ne jede ništa osim šnicla. Imam dvije posvete njiva i još par sumnjivih opsjedanja pijanaca. A sad se bacam na posao. Pišem ti brzo.

P.S. Blaž i klinci su super. Kuću smo renovirali nakon požara. Svekrvopija je dobro isve smo si bolje od kad ju sve manje vidim zbog posla. Sve u svemu, krenulo je draga moja bilježnice.

Neki baner